‘Zašto Isus govori u prispodobama?’ – vjeronauk nedjeljom – 15.XI.2020.

Jeste li se ikad zapitali zašto nam se Isus uvijek obraća u prispodobama, odnosno kroz metaforične pripovijesti koje u sebi imaju skrivenu poruku?

Razloga je nekoliko: (a) Isus želi da ga svi razumiju bez obzira na to koji jezik netko govorio i iz koje zemlje dolazi, a prispodobe je lako prevesti i razumjeti; (b) prispodobe je zanimljivo slušati i lako zapamtiti, pa možeš o njima nastaviti razmišljati i nakon što ih čuješ, ali i prepričati drugima čime i sam postaješ Isusov apostol; (c) kada Isus govori u prispodobama, on zapravo iznosi što Bog Otac vidi kad promatra kako mi ljudska priča živimo svoj život, što činimo ispravno, a u čemu griješimo. Drugim riječima, prispodobe su način kako Bog razgovara s nama na način kako i mi razgovaramo između sebe. Pogledajte samo kako stalno jedni drugima pričamo priče. Knjige, filmovi i igre nisu ništa drugo nego priče ispričane na različite načine. A kako se drukčije sprijateljiš s nekim nego da pripovijedate jedni drugima svoje priče, od malih priča kao npr. volite li više čokoladu ili gumene bombone i zašto, pa sve do onih velikih i važnih priča o sebi kao npr. čega vas je najviše strah ili što biste htjeli postati jednog dana kad odrastete.

Dakle, Bog želi razgovarati s nama o malim i velikim temama, o onome što je važno i što još ne znamo da je važno. Tako treba razumijevati prispodobe koje nam Isus pripovijeda. Uvijek se prvo trebamo pitati što Isus misli da je važno i zašto misli da je toliko važno da nam o tome želi ispričati cijelu priču. Moramo se vježbati u analizi Isusovih prispodobi. Naravno, ne smijemo ni vršiti pritisak na sebe da trebamo istražiti sve što je Isus mislio reći. To je nemoguće. Ne zato što su prispodobe neke teške zagonetke nego zato što je Isus na takav način složio svoje priče da svatko može u njima pronaći neku poticajnu ili korisnu poruku koja mu može pomoći u životu, ponajprije kako biti što bolji Božji prijatelj. Naime, to je i svrha naše vjere, biti prijatelj s Bogom.

Isus nije jedini koji je koristio prispodobe. Ako već niste, u školi ćete učiti o Ezopovim basnama koje slično Isusovim prispodobama u sebi skrivaju savjete i pouke. Jednom kada naučite pronaći što je Isus htio reći sa svojim pričama, moći ćete na taj način čitati i cijelu Bibliju, jer Bog nam se uvijek obraćao u malim i velikim pripovijestima s važnim porukama, sa savjetima i upozorenjima pomoću kojih nas vodi kroz priče naših vlastitih života, a koje opet čine dio veće povijesti cijelog ljudskog roda, našeg zajedničkog putovanja kojemu je cilj susret s Bogom.

Vježbe radi, ako pogledamo prispodobu iz današnjeg Evanđelja o trojici slugu kojima je njihov gospodar ostavio različite količine novca (talent je stara mjerna jedinica za zlatnike) prema njihovoj sposobnosti i kako se naljutio na posljednjeg slugu koji sa svojim novcem nije učinio ništa, vidimo da nam Isus želi reći da nije važno koliko si talentiran, pametan, spretan i sposoban nego što odabereš učiniti sa svojim životom, jer Bog nam je svima jednako dan onaj najveći i najvažniji dar – slobodnu volju. Zato se gospodar u Isusovoj prispodobi naljutio na svoga slugu, jer ovaj nije ni pokušao upotrijebiti svoj “talent”, taj dar slobode koji nam je svima dan, nego ga je zakopao duboko iz nijednog drugog razloga osim što ga je bilo strah da ne pogriješi. Ovo je vrlo važna pouka: nikada se ne smijemo bojati živjeti i bježati od rizika, jer onda nikada nećemo iskusiti zašto je život vrijedan življenja: kako ćeš susresti najboljeg prijatelja ako ne pružiš ruku nekome koga ne poznaješ, kako ćeš se zaljubiti, oženiti i imati djecu ako ne vjeruješ da se ikome možeš svidjeti i kako ćeš stići u Kraljevstvo Božje ako ne povjeruješ da je Bogu stalo do tebe?