Projekt „Glasnici nade“ je spoj suvremenih glazbenih izričaja s temeljnim kršćanskim naukom! "Povezivanje profanog i prolaznog rock'n'rolla s ne-prolaznim Evanđeljem nesumnjivo je veoma bizarno, ali se događa", kako kaže p. Anto Bobaš.

U 262. emisiju kršćanskog rocka u goste nam dolazi “Karizma” – preslušavat ćemo njihova dva albuma, nešto uistinu hvale vrijedno!



Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako:

Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: “Idem ribariti.” Rekoše: “Idemo i mi s tobom.” Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: “Dječice, imate li što za prismok?” Odgovoriše mu: “Nemamo.” A on im reče: “Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.” Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: “Gospodin je!”

Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: “Donesite riba što ih sada uloviste.” Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: “Hajde, doručkujte!” I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: “Tko si ti?” Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.

 

Rijetko je netko na glazbenoj duhovnoj sceni u Hrvatskoj tako dobro prepoznao onaj životni trenutak i pretočio ga u pjesmu koja se evo pjevuši i danas, k’o što je to učinio Slavko Nedić, s pjesmom „Nemoj me, ubit’, Majko!“

Pjesma je najprije izvedena na „UskrsFestu“, godine 1983., kad je osvojila 1. nagradu publike, a onda je godine 1984. snimljena na prvoj audio kaseti kršćanske duhovne grupe „Karizma“. Pjevaju je Lidija Deljusa i Silvija Nikpalj; tekst je napisala Marija Gamulin, a glazbu Slavko Nedić.

 

Nakon što su 1995., kršćanski momci iz američkog rock benda „DC Talk“ na albumu „Jesus Freak“, napisali riječi, koje izgovara nerođeni: „Moje ubojstvo nek’ bude tvoja revolucija“, vratile su me te riječi onome, o čemu je „Karizma“ pjevala nekih 10-ak godina ranije:


Nemoj me ubit’, Majko,

Pod srcem tvojim sam se skrila
Posteljica ugodna mi meka
Srce čujem kako kuca
Ja sam živa, ja sam živa…

… Sićušna sam, da se branim
Nedužna sam, nisam kriva
Nevino te čedo moli
Pusti me rastem i rođenje da doživim
Da te gledam i da ti se divim.

 

Šteta, što se ove riječi u današnjem svijetu tako lako zaboravljaju, k’o što se zaboravlja i mnoge drugoga! – I šteta što „Karizma“ ovu pjesma nikad nije gurala dalje! Jer ovo je trebala bit’ himna udruge „40 dana za život“; ovo je trebalo puštat’ svim onim majkama i očevima kao pjesmu-opomenu-poticaj, ujutro-u-podne-i-na-večer…

 

… Jer samo po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge, kaže Isus svima, koji se priznajemo da smo Njegovi.

  

Pogledaj ovaj video: ovo je savršenstvo!

https://www.youtube.com/watch?v=PYkgEf3eWqA&feature=youtu.be

Nakon što si pogledo video, poslušaj Kariznu – samo klikni ispod: