Projekt „Glasnici nade“ je spoj suvremenih glazbenih izričaja s temeljnim kršćanskim naukom! "Povezivanje profanog i prolaznog rock'n'rolla s ne-prolaznim Evanđeljem nesumnjivo je veoma bizarno, ali se događa", kako kaže p. Anto Bobaš.

… u 251. emisiji kršćanskog rocka, nastavljamo žestoko i moćno, kršćanski, s nama je – Ken Tamplin

U ono vrijeme:

Među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: „Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.“

Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu.

Isus im odgovori:

„Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.

Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.

Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.

Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa?

No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!“

 

Priča kaže da je smrt pohodila čuvara gusaka.

– I pita ga smrt: što bi želio ponijet’ sa sobom, tamo, na onu drugu obalu?

Ništa, jer ništa i nemam, odgovori on.

A bi li možda želio ipak štogod?! – Ne! – Imam ovu moju sviralu koja me razveseljava, i to mi je dosta!

– I smrt ode od njega.

Nakon nekog vremena dođe ponovo, a za njom mnoštvo drugih ljudi:

– škrtac koji se tuži da mu je trebalo samo još pet godina kako bi sagradio još pet kuća;

– trkač kojemu je trebalo još samo pet minuta za veliku pobjedu;

– mladić koji se htio oženit’ sa svojom voljenom;

– mnogi bogataši koji sada više ništa nemaju, kao i brojni siromasi koji nikad ništa nisu ni imali.

I kad je smrt stavila svoju ruku na rame čuvara gusaka, on mirno ustane i krene s njom preko rijeke.

Pita ga smrt: kako to da si posve miran?!

Zato što sam imao dosta vremena za gledat’ prijeko, pa se sad tamo dobro snalazim; a osim toga, zvuci moje svirale čuju se i tamo, s onu stranu rijeke.

Zato sam posve miran, a zašto ne bi’ bio?! – odgovori čuvar gusaka.

 

Na ovako velik dan, kakav je ovaj današnji – 10. veljače, kad mi Hrvati-katolici slavimo bl. Alojzija Stepinca, Crkva pred nas stavlja ulomak iz Ivanova Evanđelja koji govori o Pšeničnom zrnu koje donosi obilat rod.

Onaj je to dio, kada Učitelja Isusa žele vidjet’ neki Grci – i to pokušavaju učinit’ preko Filipa. Bili su došli u Jeruzalem za blagdan. – Riječ je o blagdanu Pashe, o danima beskvasnih kruhova.

No, kada su Filip i Andrija došli do Isusa, da mu reknu – tko ga želi vidjeti, Isus njima dvojici odgovara, da je došao čas Njegove proslave u muci i smrti, ali i u uskrsnuću. – Ovo je jako prepoznatljivo iz Isusove usporedbe sa pšeničnim zrnom koje pada na zemlju.

U ovakvoj slici umiranja, Isus nam tumači svoje vlastito umiranje kao nužnu pretpostavku za konačni uspjeh vlastitog djela, onoga zbog čega je i došao na ovaj svijet.

I nije ovo samo pretpostavka, nego je i način – kako se uopće događa otkupljenje. To je onaj životni princip, načelo, i za nas koji smo Isusovi učenici.

Samo onaj tko je voljan izgubit’ sve, umrijet’ svemu – taj može biti Isusov učenik, on može svoga Učitelja slijedit’. Jedino se, dakle, po smrti ulazi u život.

Isus suprotstavlja jednome zrnu golemi urod i plod. – Zrno je ovdje subjekt, a ne objekt radnje. Zrno djeluje, zrno umire, zrno izrasta u novu stabljiku, zrno donosi stostruk rod.

Usporedba smjera na Isusovu smrt kao sjetvu, kao umiranje i donošenje ploda. – Da bismo shvatili dublji smisao Isusove smrti i umiranja, Isus se služi slikom koja sve kazuje i tumači.

Dakle, kao što zrno umire zbog višeg cilja, tako i Isusova smrt nije svrha samoj sebi, nego nosi u sebi snažnu poruku. Isusova smrt jamac je vječnog života za nas.

I taj dar života smjera prema svima: prema Židovima i Grcima, o kojima je govor u tom poglavlju kod evanđeliste Ivana.

 

U ovoj 251. emisiji kršćanskog rocka, nastavljamo dalje žestoko i moćno, nastavljamo kršćanski.

Slušat ćemo nastavak moćnog zvuka gitare, kršćanskog momka, koga smo slušali u pretprošloj i prije toga emisiji.

Njegovo glazbeno djelo je toliko moćno, da sam ga morao raspodijelit’ čak na tri dijela. Noćas slušamo ono što je učinio, kad se okrenuo svom projektu pod vlastitim imenom i prezimenom „Ken Tamplin“.

Ti, sve što trebaš učinit’, – klikni na ovaj link: