Tjelesna i duhovna djela milosrđa – vjeronauk nedjeljom

Milosrđe znači imati srca za tuđu bijedu i nevolju, imati suosjećanja za drugoga, biti velikodušan u bratskoj ljubavi. Kršćani ne smiju misliti samo na sebe i svoje potrebe, već i na sve ljude i njihovo spasenje. Uz vršenje Deset Božjih zapovjedi, djela milosrđa predstavljaju put prema spasenju. Primjer Božjeg milosrđa jest Isusovo utjelovljenje, svako njegovo čudo i konačno njegova muka i smrt na križu ne bi li spasio čovjeka od ropstva grijehu. “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.” (Iv 3,16). Djela milosrđa su čini dobrotvorne ljubavi prema bližnjemu u njegovim duhovnim i tjelesnim potrebama po uzoru na Isusa Krista. 

TJELESNA djela milosrđa predstavljaju pomoć bližnjima u njihovim materijalnim i fizičkim potrebama.

1. Gladna nahraniti i 2. Žedna napojiti

Hrana i voda su osnovna ljudska potreba. Ova dva tjelesna djela milosrđa izražavaju brigu za život bližnjega na fundamentalnoj razini koja se često previđa i uzima zdravo za gotovo ako osoba ne živi u siromaštvu ili na rubu siromaštva. Važno je pobrinuti se za one koji su siromašniji i nemaju dovoljno hrane i vode za svaki dan. U tu svrhu moguće je priključiti se humanitarnim akcijama prikupljanja hrane za potrebite.

3. Siromaha odjenuti

Čovjeku je odjeća potrebna ne samo kako bi se zaštitio od hladnoće i drugih vremenskih uvjeta nego i zbog stida. Odjeća čuvati čovjekovo dostojanstvo. Odjeća se može prikupljati u crkvenoj zajednici ili na drugim mjestima za one koji su siromašni i nemaju što odjenuti. Crkvena organizacija koja skuplja hranu, odjeću i novčane donacije za potrebiti zove se Caritas što je latinska riječ za bratsku ljubav.

4. Putnika primiti

U prošlosti primiti putnika značilo je pružiti bližnjemu utočište jer su putovanja bila opasna i komplicirana. Iako danas putovanja većinom nisu opasna, ovo djelo milosrđa može se iskazati stradalnicima od prirodnih katastrofa, beskućnicima, prognanicima i izbjeglicama. Potrebno je stoga njegovati gostoprimstvo i pomoći onima u potrebi. Primiti nekoga podrazumijeva otvorenost i razumijevanje prema strancu čiji su običaji i kultura nepoznati i nerazumljivi. 

5. Bolesna i utamničena pohoditi

Bolest i zatvor svako opet na svoj način sputavaju čovjekovu slobodu. Ljudi se u takvim situacijama osjećaju usamljenima, napuštenima i bespomoćnima. Potrebno im je izraziti suosjećanje, razumijevanje, podršku i nadu. Moguće im je pomoći na ohrabrujućim razgovorom i dodirom, kao i ponekim brižnim darom.  

6. Roba otkupiti

U prošlosti kršćani su često nudili otkupninu za robove ili su sami sebe nudili kao zamjenu za nedužno zarobljene ili otete. Rob je čovjek kojemu je nepravedno oduzeta sloboda ne bi li bio besplatna radna snaga kao da je stoka ili stroj. U današnje vrijeme robovi nisu samo oni koji služe nekome kao svome gospodaru, nego svi ljudi koji su zarobljenim različitim ovisnostima (seks, droga, alkohol, kocka…). Može im se pomoći kroz brigu za njihovu obitelj, intervencijom  ili ih uputiti lječniku. 

7. Mrtva pokopati

Tijelo je kako sjedišta čovjekova duha tako i hram živodarnog Duha Božjega. Čovjek ni nakon smrti ne gubi svoje dostojanstvo i zato ga treba prikladno pokopati uz kršćanski obred. Tim činom se izražava poštovanje prema osobi. Ovo djelo milosrđa osobito je važno u vremenima rata ili usred drugih nevolja kada je potrebno puno truda kako bi se mrtvome pružio pristojan ukop zbog teških okolnosti. 

Hrvatska djeca u Njemačkoj trebala bi biti posebno osjetljiva kad je riječ o djelima milosrđa prema siromašnima, jer su njihovi roditelji ili praroditelji žrtvovali sve otisnuvši se u tuđinu ne bi li svojoj djeci priskrbili bolji život i spasili svoje obitelji od bolesti, gladi i rata.

DUHOVNA djela milosrđa su izraz empatije – pomoć bližnjima u njihovim emocionalnim i duhovnim potrebama.

1. Dvoumna savjetovati

Dvojba je nesigurnost i neodlučnost između dva izbora. Savjetovati neodlučna ne znači tek poučiti drugoga nego biti oslonac i ohrabriti ga pri donošenju odluke. Pritom je važno strpljivo slušati te nastupiti iskreno i dobronamjerno. Pri davanju savjeta treba biti ponizan, jer bližnjemu treba ponuditi vodstvo i poticaj koje, a ne mu nametnuti vlastito mišljenje. 

2. Neuka poučiti

Poučavati znači obogatiti drugoga znanjem i iskustvom. Znanje oslobađa na određeni način, jer omogućava veću samostalnost. Neuka poučiti znači i navještati Evanđelje. Bližnje treba poučavati istinama kršćanske vjere kako bi postali Kristovi učenici. 

3. Grešnika pokarati

Svoje bližnje potrebno je iskreno, strpljivo i nježno ispravljati. Važno je pristupati drugome bez osuđivanja. Grešniku se treba pristupiti kao prijatelj koji mu želi dobro, a ne neprijatelj koji ga želi povrijediti i poniziti. Upozoravajući bližnjeg na grijeh treba biti čvrst i odlučan, ali bez srdžbe i ljutnje. Isto tako, treba odabrati prikladan trenutak da se drugi ne bi osjetio napadnutim i odbačenim zbog svojih manjkavosti i padova. 

4. Žalosna i nevoljna utješiti

Žalosna utješiti znači biti otvoren za bol drugoga i dijeliti tu bol s njime. Usamljene, beznadne i bespomoćne potrebno je utješiti riječima, ali i djelima. Tješi se molitvom za bližnje u potrebi, razgovorom, zagrljajem ili slušanjem bližnjega kad iznosi svoje nevolje. Treba prepoznati tuđu nevolju i imati suosjećanja za bližnjega.  

5. Uvredu oprostiti

Uvreda je nanošenje nepravde i boli bližnjemu. To može biti nepoštovanje, izrugivanje, ponižavanje, kleveta, krađa, preljub, ubojstvo… Molitva Očenaš nalaže da treba otpustiti moralni dug onome tko učini zlo svojem bližnjem, odnosno oprostiti uvrede i nadići ljutnju, bijes i  želju za osvetom. Oprost ima snagu zaustaviti zlo i umnažanje uvreda. Također opraštanje ozdravlja odnose i oslobađa. Najveći primjer opraštanja je Isusovo opraštanje na Križu. „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“ (Lk 23,34)

6. Nepravdu strpljivo podnositi

Strpljivo podnositi nepravdu znači podnositi ponašanje drugoga, odnosno nepravde koju nam drugi čini. Također potrebno je imati snage ne djelovati naglo ili iz ljutnje, čekati druge i pomagati drugima u njihovim slabostima. Nepravda koju drugi čini negativno utječe i na njega, pa zato nekada treba drugoga strpljivo i nježno upozoriti na grijeh.

7. Za žive i mrtve Boga moliti

Moliti treba za svakog čovjeka bez iznimke uključujući i neprijatelje. Osobito treba moliti za duše u čistilištu koje ovise o molitvama živih kako bi se očistile posljedica grijeha, a u ovo naše vrijeme i za progonjene kršćane na Bliskom Istoku i u Africi. Molitva predstavlja potporu i utjehu onima za koje se moli, ali i sam molitelj prima po toj molitvi milosne darove od Gospodina.