Svetkovine, blagdani i spomendani – vjeronauk nedjeljom – 22.XI.2020.



Danas slavimo svetkovinu ‘Isus Krist – Kralj svega stvorenja’, koja se slavi na posljednju nedjelju liturgijske godine. Kako bismo razumjeli značaj ovog slavlja, prije svega moramo neke temeljne pojmove: značenje nedjelje, što je to točno ‘svetkovina’ i što je ‘liturgijska godina’ te kako funkcionira.

Najprije trebamo razumjeti da Crkva ne prati kalendar koji inače koristimo u svakodnevici, iako postoje neke sličnosti: u crkvenom i građanskom kalendarima se broje tjedni, mjeseci i godine – to je zajednička tehnika praćenja protoka vremena uvjetovana objektivnom, astronomskom stvarnošću. Jedna godina je koliko vremena treba našem planetu da napravi jedan krug tj. orbitu oko Sunca. Mjesec je slično otprilike jedna orbita Mjeseca oko Zemlje. No broj dana (sedam) u tjednu nije određen kretanjem nebeskih tijela, već kulturom i tradicijom. Tako je moderni sedmodnevni tjedan naslijeđe iz židovstva i objašnjen u Knjizi Postanka, u Bibliji, izvještajem o stvaranju svijeta. Rimljani su npr. Imali tjedan koji je brojao osam dana. 

Razlika između građanskog i crkvenog kalendara jest u funkciji. Građanski kalendar služi samo praćenju vremena i to je to. Pomoću kalendara na zidu ili mobitelu znaš koji je datum da ne bi zakasnio na pregled kod liječnika ili da vikendom ne bi otišao u školu čime je njegova svrha postignuta. Crkveni kalendar pak prati liturgijsku godinu, koja se ne temelji na kretanju Zemlje oko Sunca, kao ni Mjeseca oko Zemlje. Ustvari uopće nema veze s astronomijom ni praćenjem protoka vremena, barem ne na uobičajen način. Naime, liturgijska godina zabilježena u crkvenom kalendaru je oblik živuće povijesti, spomen na ključne događaje iz povijesti spasenja. Građanski kalendar nam služi da utvrdimo datum kada se neki povijesni događaj dogodio i kada se nešto uskoro treba dogoditi. Crkveni kalendar pak bilježi svetkovine, blagdane, nedjelje i svetačke spomendane kroz liturgijsku godinu, koje slaveći iznova proživljavamo u sadašnjem trenutku.

Svetkovine su oni najvažniji događaji iz povijesti spasenja i ona najveće istine kršćanske vjere, koje je svaki vjernik obavezan slaviti tako da će doći na sv. misu i pričestiti se (naravno, ako se prije ispovjedio): Božić, Bogojavljenje (tj. Sveta Tri Kralja) Uskrs, Uzašašće (tj. Spasovo), Duhovi, Presveto Trojstvo, Tijelovo, Srce Isusovo, Svi sveti, Krist Kralj svega stvorenja, Blagovijest (tj. Navještenje Gospodnje), Bezgrešno začeće BDM, Velika Gospa (tj. Uznesenje BDM), Sv. Josip, Sv. Petar i Pavao, Rođenje Sv. Ivana Krstitelja.

Blagdani su isto tako važni događaji iz povijesti spasenja koji nam otkrivaju otajstvo Isusa Krista tj. da Isus nije bio samo čovjek, nego zapravo Sin Božji: Sveta Obitelj, Krštenje Gospodinovo, Prikazanje Gospodinovo (tj. Svijećnica) i Preobraženje Gospodinovo.

Svetački spomendani su obljetnice mučeničke smrti i proglašenja svetosti vjernika koji su na poseban način živjeli svoju vjeru. Ovdje nije riječ samo o tome da su ti pojedinci činili djela milosrđa, pa su primjeri uzorna života, nego se na spomendane svetaca prisjećamo kako zahvaljujući njima mi bolje razumijemo otajstva svoje vjere – kako treba vjerovati, kako se treba moliti, kako treba živjeti svoju vjeru.

Svetkovine, blagdane i spomendane obilježavamo slaveći sv. misu. Zaista, biti vjernikom se ne svodi tek na dolazak u crkvu nedjeljom. Iako ni nedjelju ne smijemo zanemariti. Svaka nedjelja je također blagdan i to fundamentalni blagdan zato što se svake nedjelje spominjemo Kristove muke, smrti i uskrsnuća, kao i njegova obećanja da će se ponovno vratiti ne bi li nas uskrsnuo od mrtvih i uspostavio Kraljevstvo Božje tj. zajedništvo s Bogom. Zato se nedjeljom pričešćujemo Tijelom i Krvlju Kristovom pod prilikama kruha i vina, jer Sv. Pričest je zalog Božjeg obećanja i naša sakramentalna veza sa Sinom Božjim, po kojem će Bog Otac snagom Duha Svetoga ispuniti spasenjski naum za čovjeka. I zato slavimo svetkovinu Krista Kralja tj. Istinu vjere da je Isus pobjednik nad smrću i začetnik novog života.