Svetkovina Svih svetih – vjeronauk nedjeljom

Smrt

Tjelesna smrt je biološka stvarnost, koja je predviđena Božjim planom. No u duhovnom smislu, smrt je zbog čovjekova grijeha, koji je odvojio čovjeka od Boga i opstruira čovjekovu spoznaju Božje volje (koja je bila Božja namjera sa stvaranjem čovjeka kao tjelesnog bića koje će jednoga dana umrijeti) postala vrsta samonametnute kazne (Rim 6, 23). Zato otkupljenje od grijeha dolazi u obliku sudjelovanja u Kristovoj smrti na križu s nadom u uskrsnuće, opet poput samog Krista. Po križu strahota smrti je preobražena iz posljedice grijeha u čin poslušnosti Bogu Ocu čime je poništen čovjekov neposluh iz kojeg proizlazi svaki grijeh. To udioništvo u Isusovoj smrti i primanje zaloga uskrsnuća događa se prvenstveno po sakramentu krštenja. (KKC 1006-1008, 1020-1021)

Posljednji sud

Posljednjem sudu prethodit će uskrsnuće svih mrtvih, »pravednika i nepravednika« (Dj 24, 15). Na Posljednjem sudu će otkriti tko je za svog života koliko dobra učinio ili propustio učiniti. Isus Krist će tada izreći i konačni pravorijek o svoj povijesti. S tim činom Božje pravde konačno će biti uvedeno Kraljevstvo Božje, odnosno vladavina Jaganjca koji je pretprpio muku i smrt ka križu zbog ljudskog zla i opakosti. Nakon Posljednjeg suda više nema naknadnog priziva, stoga je svaki dan prije smrti prilika za obraćenje. (KKC 1038-1042)

Nebo – Kraljevstvo Božje

Vjernici koji umru u Božjoj milosti i prijateljstvu, bez teškog i smrtnog grijeha, po uskrsnuću od mrtvih ulaze u zajedništvo s Bogom gdje ga gledaju »kao što jest« (1 Iv 3, 2), »licem u lice« (1 Kor 13, 12). Kako ne možemo zamisliti kako izgleda biti u zajedništvu s Bogom, Sveto pismo nam o tome govori u slikama: život, svjetlost, mir, svadbena gozba, vino (vječnog) kraljevstva, kuća Očeva, nebeski Jeruzalem, raj: »Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube« (1 Kor 2, 9). (KKC 1023, 1027-1028, 1042)

Čistilište

Vjernici koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, ali nisu potpuno čisti od grijeha, poslije smrti su podvrgnuti čišćenju kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u zajedništvo s Bogom. Zato Crkva prakticira molitve za pokojne, poglavito misnu žrtvu. Crkva preporučuje milostinju, oproste i djela pokore u korist pokojnika. (KKC 1030-1032)

Pakao

Umrijeti u smrtnom grijehu, bez kajanja i prihvaćanja milosrdne Božje ljubavi, znači, po vlastitom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega. To stanje konačnog samoisključenja iz zajedništva s Bogom označuje se riječju »pakao«. Biti u stanju odijeljenosti od Boga je oblik trpljenja, jer to znači da čovjek nije ostvario smisao svoga života – zajedništvo s Bogom. Važno je razumjeti da nitko nije predodređen za pakao i zato Crkva naviješta Evanđelje cijelom svijetu, a vjernicima pruža sve potrebno ne bi li osigurali spasenje kroz pobožnosti, osobnu molitvu, sudjelovanje u Euharistiji i primanje sakramenata. (KKC 1033, 1037)

Svetkovina Svih Svetih

Kristova Crkva je saziv, tj. zbor svih svetih, onih koji su se po sakramentu krštenju posvetili ušavši u savez s Bogom. Crkva nije samo zemaljska institucija, koja posjeduje određeni broj nekretnina, bilo crkava bilo drugih vrsta zgrada, kao i Vatikansku državu, nego svaka živa i umrla krštena osoba, koja čini mistično Tijelo Kristovo ispovijedajući vjeru u Isusa Krista i primajući po sakramentima sve milosti potrebne za spasenje. To zajedništvo svih posvećenih krštenjem, živih i mrtvih, obilježava se 1. studenog na svetkovinu Svih Svetih. Zato se katolici 2. studenog spominju svojih pokojnih i posjećuju njihove grobove. (KKC 946-959)