Projekt „Glasnici nade“ je spoj suvremenih glazbenih izričaja s temeljnim kršćanskim naukom! "Povezivanje profanog i prolaznog rock'n'rolla s ne-prolaznim Evanđeljem nesumnjivo je veoma bizarno, ali se događa", kako kaže p. Anto Bobaš.
Slavljenička 250.-ta emisija “Oni rokaju za Gospodina”, poslušajte…
Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da Ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: ‘Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu!’ – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram.
I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi Ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje Tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.“
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: „Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!“
A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A Dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na Njemu.
„Dragi moj Bože, daj mi da se noćas ne prepustim previše slavlju! Amen.“
Želio bi’ da ova rečenica i meni bude poticaj noćas, odmah na početku 250.-te slavljeničke emisije kršćanskog rocka – a k tome još i kao nastavak jučerašnjoj proslavi „Dana posvećenog života“.
Trudit ću se da atmosfera tijekom cijele ove 250.-te emisije ne bude previše slavljenička!
– A da bi’ u tome i uspio, u društvo sam pozvao jednog prominentnog lika, koji će bdjeti i koji će me pratit’ u mom noćašnjem razmišljanju.
Zato ću odmah na početku emisije predstavit’ Heinricha Bölla, jednog vrlo živopisnog spisatelja. – Nećeš vjerovat’, lik je iz Kölna – glavom i bradom; humanistički pisac, politički do kraja zabrazdio; javno istupio iz Crkve, dobitnik čak i Nobelove nagrade; od Crkvenih krugova označen kao onaj koji je uprljao vlastito gnijezdo – da ne kažem nešto drukčije, vulgarno. – K tome, oduševljeni pacifist, osumnjičen čak da je podupirao jednu terorističku organizaciju.
Na koncu svega, ipak valjano i po propisima Crkve pokopan u blizini našeg dominikanskog samostana u Walberbergu, na pol’ puta između Kölna i Bonna – gdje sam i sâm prije više od 30 godina studirao.
Tada, u vrijeme mojih studentskih danâ, često sam znao otić’ na njegov grob. – Put je vodio kroz zasijana i obrađena polja i uske uličice, tipično uređenih selâ za onaj dio Njemačke.
Odlazio sam na njegov grob, nekad onako iz čista mira – da se s njim malo ispričam. Jer taj me je čovjek svojim romanima tol’ko fascinirao – i još i danas me fascinira.
– Ali, otkrit ću Ti još nešto, zbog čega sam odlazio na njegov grob: zato jer sam nekako slutio da je upravo Böll razumio ono „bitno“ od kršćanstva i katolicizma – a što je „nama mnogima“ ispalo iz ruku.
Kad kažem: „nama mnogima“, onda mislim na sebe – i na nas koji smo Bogu posvećeni; a to bitno od kršćanstva i katolicizma moglo bi se ovako formulirat’: „utjelovljeni Božji Inkognito“.
Obeć’o sam bio, da ćemo noćas predstaviti po 3. put, djelo američkog gitariste i pjevača Ken Tamplina. – Pomaknut ćemo to predstavljanje za jednu emisiju, jer ovo noćas je ipak posebna prigoda: slavljenička je 250. emisija kršćanskog rocka, na čemu trebam itekako Gospodinu zahvalit’ – i Tebi koji ćeš i noćas bit’ uz svoj radio prijemnik.
Zahvalit ću onako kako najbolje znam: čvrstim zvukom kršćanskog rocka i vrsnim pjesmama – probranim iz dosadašnjih 250 emisija, probranih po mome izboru!
Neka je hvala Gospodinu, koji je stvorio ovako moćan zvuk kršćanskog rocka!
Neka je hvala Isusu Kristu, Kralju kraljeva, čije ćemo Sveto Ime slaviti u ovoj noći od ponedjeljka.
A Ti, sve što trebaš učinit’, klikni na ovaj link:
