Sakrament Ženidbe – vjeronauk nedjeljom
»Stoga će muškarac ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo« (Post 2, 24).
Definicija sakramenta ženidbe: cjeloživotna zajednica muškarca i žene u kojoj supružnici dijele svako dobro i zlo te se podržavaju i pomažu u zdravlju i bolesti, u nevolji i u starosti, a posebno pri rađanju i odgajanju potomstva.
»I blagoslovi ih Bog i reče im: Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite« (Post 1, 28).
Budući da je Bog stvorio čovjeka kao muško i žensko kako bi ljudska bića imala iskustvo uzajamne ljubavi na koju sam Bog poziva čovjeka. Dakle, bračna ljubav u svojoj cjelini je djelomičan odraz odnosa Boga i čovjeka. To je očituje ponajviše upravo u bitnoj svrsi braka – stvaranju i rađanju novog života, djece koju njihovi roditelji žele ne zato što bi im na neki način bili od koristi nego zbog njih samih, iz ljubavi prema djeci prije nego su ih i začeli.
»Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja« (Mt 19, 6)
Nažalost, zbog čovjekove ranjenosti grijehom i posljedične sklonosti ka zlu, čak je i brak kao najintimnija zajednica dvaju ljudskih bića ugrožen neslogom i sukobima, požudom i nevjerom, ohološću i ljubomorom, koji mogu ljubav iskriviti kako u mržnju, tako i u ravnodušnost koja vodi u raskid. I zato kao što Bog u svom milosrđu nije napustio grešan ljudski rod, tako Isus Krist zapovijeda da supružnici isto tako ne mogu napustiti jedno drugo. To znači da valjano sklopljen sakrament ženidbe nije moguće razvrgnuti – nema razvoda.
Što je potrebno za valjano sklopljen sakrament ženidbe?
U obredu vjenčanja, mladenci, koji su po Krštenju i Krizmi otvoreni punini Kristove milosti, uzajamno si podjeljuju sakrament ženidbe pred Crkvom izričući privolu. Riječ je zakletvi koja veže muža i njegovu suprugu na onoj dubljoj razini bića ponad čisto pravnog ugovora. I zato bez privole, nema ni ženidbe. Privolu treba dati slobodno, bez prisile, prijetnje nasilja ili iz straha. Nedostaje li pristanak slobodne volje u privoli, ženidba je nevaljana.
Isto tako, ženidba nije moguća ako ima neka zapreka npr. ako su mladenci bliski srodnici ili ako je jedan supružnik već sklopio crkvenu ženidbu koja prije nije poništena na posebnom crkvenom sudu. No mnogi ne znaju da različite vjeroispovijesti mladenaca nije nesavladiva zapreka za ženidbu. Za takvu mješovitu ženidbu potrebno je dopuštenje biskupa. Ipak, za to dopuštenje traži se da obje strane prihvaćaju bitne svrhe i svojstva ženidbe, npr. jedna strana ne može pretpostavljati da uz katoličku stranu može imati više supružnika, jer je to dio njihove kulture. Uz to, što treba posebno naglastiti, nekatolička strana ne smije ometati ili zabraniti življenje vjere katoličkom supružniku (kao što je, nažalost, često slučaj u mještovitim brakovima između supružnika muslimanske vjeroispovijesti i supružnika kršćanske vjere). Nekatolička strana također treba obećati da će djecu krstiti i odgajati u Katoličkoj Crkvi.
U mješovitim brakovima, katolička strana je pozvana svjedočiti, ali ne i nametati, svoju vjeru nekatoličkoj strani. Naime, posebna milost sakramenta ženidbe je međusobno posvećenje kroz usavršavanje u ljubavi i jedinstvu. Kao i kod svakog sakramenta, svrha ženidbe je postizanje svetosti i surađivanje s Kristom na spasenju svojih bližnjih. U tom smislu, specifičnost ženidbe je nastojanje oko spasenja članova vlastite obitelji pružajući kako poticaj i primjer vjere svom supružniku tako i odgajajući u vjeri svoju djecu.
U slučaju da nastavak bračnog života jednostavno više nije moguć, npr. zbog fizičkog zlostavljanja ili zato što jedan od supružnika naprosto odbija pomirenje, Crkva dopušta prekid zajedničkog stanovanja. No supružnici ne prestaju biti muž i žena pred Bogom; i nisu slobodni za sklapanje nove ženidbe. Crkva ne priznaje razvod po građanskom zakonu. Stoga je osoba koja se građanski razvela od svoga supružnika s kojim je sklopila sakrament ženidbe i onda se opet građanski vjenčala u očima Crkve u stanju grijeha te se ne može pričešćivati. Isto tako, ne može biti krsni ni krizmani kum. Čak ne može dobiti ni odrješenje grijehe u sakramentu Pomirenja osim ako se ne obvežu na celibat.
