Sveti Dominik i Red propovjednika - „Laudare, benedicere, praedicare“ što znači „Slaviti, blagoslivljati, propovijedati“. Slavimo Gospoda Benedicere, hvalimo ga pjesmama, Praedicare, mi svjedočimo njegovu Riječ.

Sakrament Svetog Reda – vjeronauk nedjeljom – 25.IV.2021.



Bog je Izrael ustanovio kao “kraljevstvo svećenika, narod svet” (Izl 19,6). Između dvanaest izraelskih plemena odabrao je Levijevo pleme te im dao bogoštovnu službu da narod poučavaju u vjeri i neprekidno prinose životinjske žrtve zbog grijeha i nevjernosti Izabranog naroda Sinajskom Savezu. Starozavjetno svećeništvo dosegnulo je svoju puninu su u Isusu Kristu, koji je svojom žrtvom na križu ispunio Božji spasenjski naum otkupivši čovjeka od ropstva grijehu i oslobodivši ga prokletstva smrti.

Apostoli su nasljednici Kristova poslanja. Iako je služba apostola bila jedinstvena i neponovljiva, apostoli su prije smrti na svoje suradnike prenijeli službu proroka – navjestitelja Evanđelja, svećenika – predstojnika euharistijskog slavlja i djelitelja sakramenata i kralja – upravitelja zajednice vjernika, tj. Crkve. Ti suradnici i nasljednici apostola su onda prenijeli istu službu svojim suradnicima, koji su pak učinili isto i tako sve do naših dana. Tijekom vremena apostolska služba se tako razvila u sakrament Sv. Reda.

Sveti red je sakrament apostolske službe po kojem se nastavlja poslanje navještaja Evanđelja koje je Krist povjerio apostolima. Sakrament Sv. Reda podjeljuje biskup polaganjem ruku. Zatim slijedi svečana posvetna molitva kojom se za ređenika od Boga traži milost i snaga Duha Svetoga potrebni za svećeničku službu. Ređenje utiskuje neizbrisiv sakramentalni biljeg suobličenja Kristu. Sakrament Svetog reda Ima tri stupnja: biskupstvo, prezbiterat i đakonat.

Biskup je nositelj punine (sva tri stupnja) sakramenta Sv. Reda i neprekinuta niza apostolskog nasljedstva. Biskupu, kao Kristovom namjesniku, povjerena je na brigu mjesnu Crkvu, tj. biskupija. Cio biskupijski zbor nosi odgovornost za apostolsko poslanje Crkve, a na čelu mu Sveti Otac (Papa) koji je kao izravni nasljednik sv. Petra također i biskup grada Rima. Uz biskupa ordinarija neka biskupija može imati i jednog ili više pomoćnih biskupa.

Prezbiteri okupljeni oko biskupa čine prezbiterski zbor i djeluju kao njegovi zamjenici pri podjeljivanju sakramenata i pastoralne skrbi za vjernike. Pri ređenju prezbiter obećava poslušnost svom biskupu ordinariju koji mu dodjeljuje na brigu neku župu u svojoj biskupiji kao župniku ili kao kapelana pridružuje drugom župniku, koji je postariji ili je zadužen za veću župu. Prezbiter ne može obavljati nijednu službu neovisno o biskupu koji mu u slučaju neposluha zabraniti podjeljivati sakramente i rad s vjernicima.

Đakoni su najniži stupanj sakramenta Sv. Reda usmjeren na karitativni rad (brinu se za stare, bolesne, siromašne, udovice i siročad) i pomoć biskupu pri upravljanju biskupijom. Zato su đakoni posebni suradnici samog biskupa i nisu nužno podređeni prezbiteru, osim ako tako ne odluči biskup. Đakon ne može slaviti svetu misu ni ispovijedati, ali može krstiti, vjenčavati i voditi crkveni pogreb.

Kardinal nije jedan od stupnjeva sakramenta Sv. Reda nego posebna čast – simbolično pridruženje rimskoj mjesnoj Crkvi čiji je biskup osobno Sveti Otac. Zbor kardinala nakon smrti Pape bira novog Svetog Oca.

Biskup kao nasljednik apostola podjeljuje sve stupnjeve sakramenta Sv. Reda. Tako pojedini biskup može za potrebe svoje biskupije zarediti kvalificirane vjernike za prezbitere i đakone. Tri ili više biskupa zajedno u ime cijele Crkve i s dopuštenjem Svetog Oca zaređuju novog biskupa. Primiti sakrament Sv. Reda može samo punoljetan muškarac koji je primio sakramente Krsta, Prve Pričesti i Krizme, ali da nije crkveno vjenčan, jer svećeništvo podrazumijeva obavezu celibata. Žene ne primaju Sv. Red, jer je Isus Krist za svoje apostole, kojima je povjerio poslanje najveštaja Evanđelja, izabrao 12 muškaraca. Apostoli su onda pri izboru svojih suradnika također birali samo muškarce koju su ih naslijedili u službi evangelizacije, slavljenja Euharistije i podjeljivanja sakramenata.

No tradicija biranja samo muškaraca za nasljednike apostola nije jedini razlog zašto Katolička crkva ne prakticira ređenje žena kao neke protestantske denominacije. Naime, svećenik je snagom sakramenta Sv. Reda suobličen sa samim Kristom koji je po njemu onda nazočan u Crkvi. Posebno pri slavlju Euharistije svećenik djeluje in persona Christi capitis, odnosno uprisutnjuje samog Krista. No to ne znači da je svećenik onda i izuzet od ljudskih slabosti, pogrešaka i grijeha. No, unatoč svoj grešnosti i nedostojnosti svećenika, sakramenti koje on podjeljuje i dalje imaju spasenjski i milosni učinak. Drugim riječima, Isus Krist je jedini Veliki svećenik čija je otkupiteljska žrtva na križu izvršena jednom zauvijek, ali se aktualizira u svakom euharistijskom slavlju neovisno o samom svećeniku.