Sakrament Potvrde i darovi Duha Svetoga – vjeronauk nedjeljom

Knjige Starog zavjeta sadržavaju proročke navještaje o dolasku Mesije tj. Božjeg pomazanika na kojem će počivati Duh Gospodnji. U novozavjetnim Evanđeljima silazak Duha Svetog na Isusa iz Nazareta u trenutku njegova krštenja na rijeci Jordanu predstavljaju potvrdu njegova mesijanskog statusa, ali i više od toga: Isus iz Nazareta, rođen od Blažene Djevice Marije i začet po Duhu Svetom je sam Sin Božji.

Sakrament Svete Potvrde ili Krizme jest afirmacija krštenja kroz učvršćenje i proširenje krsne milosti tj. toga da Bog krštenu osobu priznaje za svoje vlastito dijete kao što je i Isusa priznao svoj Sinom na Jordanu nakon što ga je krstio Ivan Krstitelj. Isti taj krštenik, sada sin ili kći Božja, sakramentom Potvrde ili Krizme prima puninu snage Duha Svetoga koja ga osposobljava nastaviti Isusovo poslanje naviještanja Radosne vijesti da je nakana Boga Oca spasiti ljudski rod po otkupiteljskoj žrtvi svoga Sina. Naime, Isus je iz ljubavi prema Ocu sve do smrti na križu ostao poslušan Očevoj volji da oslobodi čovjeka od robovanju grijehu. Bog Otac je iz ljubavi prema Sinu uskrsnuo Isusa od mrtvih, koji se onda ukazao svojim učenicima kako bi posvjedočio da je Bog vjerodostojan i da će isto učiniti i za svakoga tko iz ljubavi prema Bogu i čovjeku vrši Očevu volju tj. propovijeda Radosnu vijest oslobođenja od grijeha.

Sakrament Potvrde se podjeljuje kroz pomazanje krizmanim uljem, koje označava primanje punine milosti i darova Duha Svetog, kao i polaganjem ruku, koje označava primanje Kristova poslanja. Biskup je nasljednik apostola koji od njih primio vlast podijeljivati sakramente, odnosno snagu Duha Svetoga i poslanje propovijedati Evanđelje, koje su oni sami primili izravno od Isusa Krista. Zato biskup dijeli sakrament Sv. Potvrde kojim krizanik prima sakramentalni pečat i sve što mu je potrebno da javno riječima i djelima ispovijeda vjeru u Boga i spasenje po Isusu Kristu.

Učinci izljeva punine Duha Svetoga u sakramentu Potvrde su:
(a) produbljenje krsne milosti
(b) ukorijenjenje božanskog posinjenja
(c) dublje sjedinjenje s Kristom – kristolikost
(d) primanje darova Duha Svetoga
(e) usavršenje veze s Crkvom – krizmanik može primiti sakramente Ženide ili Svetog Reda

Za primanje sakramenta Potvrde krizmanik mora biti u stanju milosti i prije primanja dara Duha Svetoga pristupiti sakramentu Pomirenja. Također preporučljivo je da se krizmanik pripremi predanom molitvom kako bi bio otvoren za primanje punine milosti. Kum ili kuma krizmaniku treba pružiti duhovnu pratnju, podršku i pomoć. Preporuča se da kum bude isti kao i kod krštenja kako bi se naglasilo jedinstvo tih dvaju sakramenata.

Darovi Duha Svetoga

Darovi Duha Svetoga usavršavaju kreposti onih koji primaju snagu Duha. Kreposti se odnose na čovjekov razum, volju i osjećaje, a uvijek su podložne čovjekovu htijenju, bilo da su naravne, bilo posredovane milošću Božjom. Darovi Duha Svetoga su podložni samo volji Duha Svetoga i usavršavaju čovjekova nastojanja ka svetosti i spasenju. Duh Sveti daje svoje darove kako i kada hoće, na koliko hoće (nekad samo jednom, a nekad opetovano ili trajno). Darovi pojedincima uvijek usavršuju i cijelu vjerničku zajednicu koja onda uživa plodove Duha Svetoga.

Dar mudrosti se odnosi na čovjekova nastojanja u umu i volji. Nije riječ o znanju ni o spoznaji, već o usavršavanju kreposti milosrđa – koji je obdaren mudrošću Duha djeluje prema drugome poput sama Krista, daje sebe za spasenje čovjeka iz ljubavi prema Bogu Ocu.

Dar razuma osvještava za tajne vjere i čini osjetljivim za djelovanje Božje providnosti u povijesti ne bi li vjernik živio i djelovao u skladu s Božjom voljom za svijet.

Dar savjeta je usavršenje kreposti razboritosti. Riječ je o vrsti intuicije koja vodi u prosuđivanju, posebno u teškim i zbunjujućim okolnostima. Dok dar razuma čini osjetljivim za Božje providnosno vodstvo, darom savjeta Duh usmjerava vjernika da živi vođen Providnošću.

Darovi razuma i savjeta usavršuju zajedno krepost vjere.

Dar jakosti je usavršenje kreposti hrabrosti i izdržljivosti. Riječ je o ustrajnosti u dobru i nepokolebljivosti u protivljenju zlu.

Dar znanja dopušta čovjeku sagledati sebe, ljudski rod i cio svijet što je više moguće iz Božje perspektive, ali i vidjeti Božje veličanstvo, barem djelomično.

Dar pobožnosti usavršava krepost poniznosti i omogućuje čovjeku prepoznati vlastitu ovisnost o Bogu i pristupiti mu sa strahopoštovanjem, hvalom i slavom. Ovaj dar nije izvanjska religioznost, već omogućava vjerniku u svojoj dubini prepoznati da pripada Bogu, u zajedništvu sa Stvoriteljem. Dar pobožnosti je usavršenje kreposti pravednosti, jer daje Bogu što mu pripada (ljubav za ljubav).

Dar Straha Božjega je strahopoštovanje i osupnutost Bogom koja vodi u radost, zahvalnost i poslušnost iz ljubavi te odbacivanje grijeha koji je pobuna protiv Boga. Riječ je o strahu da se ne odvoji od Boga u kojem se nalazi svako Dobro. Ovaj dar je usavršenje kreposti nade i početak mudrosti čime darovi Duha čine zaokruženu cjelinu.

Nijedan dar Duha zasebno ne usavršava krepost umjerenosti, već svi darovi kolektivno potiču na umjerenost, odnosno, volju i snagu kloniti se od napasti i grijeha, svega što odvaja čovjeka od Boga.

Darovi Duha, prema poslanici Galaćanima (Gal 5,16-25), oblikuju i uzdižu cijelu vjerničku zajednicu – Crkvu. Zajednica prožeta darovima Duha Svetoga očituje se sljedećim obilježjima: milosrđe, radost, mirotvorstvo i mir, strpljivost, ljupkost, dobrota, velikodušnost, blagost i krotkost, vjernost, skromnost, čednost i neporočnost. Drugim riječima, zajednica vjernika prožeta Duhom Svetim u praksi živi Kristova blaženstva s Govora na Gori iz Evanđelja po Mateju (Mt 5-7) i uprisutnjuje Božje kraljevstvo na zemlji.