Proroci i Sveci – vjeronauk nedjeljom – 6.XII.2020.



Ivan Krstitelj je posljednji veliki starozavjetni izraelski prorok, ali istodobno prvi i jedini novozavjetni prorok. Proroci su bili Božji poslanici koji su upozoravali izraelski narod kad bi bio nevjeran i otpao od Saveza tj. kada se Izraelci nisu držali 10 Božjih Zapovijedi, ali i kada nisu vjerovali i štovali jednog pravog Boga, koji ih je izveo iz ropstva u Egiptu, nego su i štovali lažne idole. To je danas kao kad netko ide nedjeljom u crkvu i kaže da se moli Bogu, ali svaki dan čita horoskop i ide vračarama da mu čitaju budućnost. Ta osoba zapravo ne vjeruje Bogu da ga štiti i brine za njegovu budućnost, već traži pomoć od demona i koristi magiju da osigura svoju budućnost. No sve što time postigne jest da otpadne od Boga, raskine krsni savez i umjesto u Kraljevstvu Božjem odabire si mjesto u paklu tj. vječnost bez Boga. Proroci su zato upozoravali Izraelce na njihov otpad i grijehe, pozivali ih na pokajanje i najavljivali im propast ako budu ustrajali u svom praznovjerju.

Zato se Ivan pojavljuje kao isposnik – osoba koja stalno posti kao znak kajanja i pokore – odjeven u devinu kožu – što je još jedan oblik pokore zbog grijeha, ne samo njegovih vlastitih nego i svega izraelskog naroda – čiji se glas prolama iz pustinje, gdje je jako vruće i neugodno kao što je prvim Izraelcima bilo teško tijekom 40 godina lutanja pustinjom, pozivajući grešne i nevjerne stanovnike izraelskih gradova na pokoru i obraćenje.

No Ivan Krstitelj ima još jedan razlog zašto “prorokuje” i zašto poziva Izraelce da se pokaju za svoje grijehe i opet prihvate Savez s Bogom, a to zato što Mesija uskoro dolazi. Izraelski proroci su stoljećima najavljivali dolazak Mesije – posebnog Božjeg pomazanika koji će biti židovski Spasitelj od poganskih osvajača i uistinu Bogu vjeran kralj Izraela. Jezikom proroka Izaije, koji je prvi najavio Mesiju, “što je krivudavo neka se izravna, što je hrapavo neka se izgladi”. Ivan Krstitelj, dakle, svojom pojavom odjekuje upravo velike proroke iz židovske prošlosti, ali i više od toga…

Naime, kroz stoljeća su proroci postali nositelji specifične apokaliptičke napetosti vjere: isticali su iskvarenost i zlo u svijetu, odbijali se pomiriti s takvim stanjem svijeta i počeli zazivati Božju spasenjsku intervenciju. Breme proroka je neodložna spoznaja o opakosti svijeta i svijest o vlastitoj nemoći pred svim demonskim i ljudskim “vlastima i častima, prijestoljima i gospodstvima” koje od sebe čine idolima uzurpirajući Božje gospodstvo nad kozmosom koji stoga leži okovan u tami. Proroci počeli naviještati Mesiju kao Božjeg poslanika koji dovesti sav svijet u red, koji će iskorijeniti zlo i pobjediti sve koji niječu Boga. Jedini način da se čovjek spasi Božje osude je da se pokaje i obrati k Bogu moleći za milost.

Nasljedujući izraelsku proročku tradiciju, Ivan Krstitelj zato osuđuje svako idolopoklonstvo, kao i prijetvorno bogoslužje popraćeno s jednako neiskrenim, formalističkim obdržavanjem odredbi Zakona Sinajskog Saveza. Hramski obredi, recitiranje dugih molitava, javno davanje milostinje i prenemaganje s postom – ništa to nema smisla bez obraćenja srca, bez prave vjere u Boga. Živi Bog Abrahama, Izaka i Jakova traži osobni, posvećujući odnos sa svojim narodom ne bi li bili svjetlo svijeta, dok lažni idoli traže samo obožavanje i pokornost iz straha. Proročka zadaća Ivana Krstitelja bila je pripraviti Izrael za dolazak Mesije pozivajući na buđenje vjere.

Zato nestrpljivo iščekivanje Mesije, koji će snagom Duha Svetoga ostvariti ono u čemu mnogi izraelski kraljevi, svećenici i proroci nisu uspjeli, a većina njih nije ni pokušala. No čak se ni Ivan Krstitelj nije nadao Isusu Kristu, da će sam Sin Božji postati čovjek ne bi li uklonio svaku prepreku između Svišnjega i svoga Naroda. Mesija nije došao pokoriti samo demonske i ljudske pobunjenike protiv Boga nego i samu Smrt koja još prvog Adamova grijeha čija je posljedica bila mučno ubojstva Abelovo žanje beskrajne ljudske žrtve. Smrt je gospodar čovjeka dok god ljudski rod robuje grijehu. Iz toga sužanjstva ga neće izbaviti ni besprijekornost po Zakonu ni štovanje lažnih bogova ni pokoravanje poganskim osvajačima.

Jedini Spasitelj je Sin Božji – Isus Krist, jer se nije poštedio ne bi li na križu ogolio paradoksalnost pravde bez praštanja i apsurd poslušnosti bez ljubavi. Njegova prolivena Krv tako sablažanjava, ali i čisti savršenije od bilo koje vode tekućice ili ljudskog čina pokore. Uistinu, Krist je Mesija, ne zbog svoga strogog suda nego u milosrđu, kako bi nas neokaljane i besprijekorne priveo u mir i radost Boga Oca. Isus je dovršio Ivanov zadatak i učinio od čovjeka instrument aktivne Božje prisutnosti u svijetu. Zato on uistinu jest Mesija – od Boga pomazan Kralj, Svećenik i Prorok. I stoga je Ivan Krstitelj posljednji biblijski prorok, nakon Isusa Krista više nema proroka, jer je u Isusu sam Bog progovorio i objavio punu istinu vjere – Božji plan spasenja čovjeka od grijeha i zla.

Iako proroka više nema, to ne znači da Bog više ne nadahnjuje ljude da objavljuju svijetu njegovu volju. No sada nakon Kristova dolaska takve iznimne pojedince više ne nazivamo prorocima nego svecima. Bitna razlika je u tome što su proroci iščekivali i najavljivali dolazak Isusa Krista kao Mesije – Spasitelja, a sveci sada žive i propovijedaju Kristovu Radosnu vijest, odnosno Evanđelje. Svaki svetac primjerom svoga života pokazuje kako i mi možemo biti poput Krista, kristoliki. Kako ove godine Druga nedjelja Došašća pada na 6. prosinca, tema proroka i svetaca nam se poklapa s blagdanom Sv. Nikole – Nikolinjem, pa imamo primjer ovoga poznatog sveca kako bismo svi trebali živjeti po Kristovom naučavanju. Konkretno, sv. Nikola je bio ponizan i velikodušan čineći djela milosrđa i brinući se za potrebite koji su mu kao biskupu bili povjereni na brigu u doba kada nikoga nije bilo briga za siromašne, stare, bolesne i nemoćne. Sv. Nikola je živio Kristovu Zapovijed ljubavi prema bližnjemu i darovi koje danas djeca dobivaju na njegov blagdan trebaju potaknuti jednako djecu i odrasle na više darivanja i brige jedni za druge.