Niz sitnih događaja čine naš život, učinimo sve da budu vrijedni sjećanja!

Praktične upute za čitače na misi

  • Čitač je došao na vrijeme u crkvu i pogledao lekcionar te otišao na predviđeno mjesto za čitače.
  • Ako stupa na ambon prolazeći ispred oltara, dostojanstveno se nakloni glavom prema oltaru. Ako je nužno, namjesti mikrofon na visinu usta.
  • Razumljivo je da čitač/ica mora biti pristojno odjeven/a. Tko čita mora stajati uspravno, mirno, ne raširenih ili prekriženih nogu, nakrivljen ili naslonjen na propovjedaonicu (čitač nije pater Mirko da izvodi akrobacije na propovjedaonici).
  • Nikako nije dobro da čitač dolazi do propovjedaonice dok svećenik još nije završio Zbornu molitvu (na početku mise). Nijedan čin u liturgiji ne valja započinjati dok onaj prije nije potpuno završio. 
  • Jednako tako, čitač ne treba započeti prije nego su svi sjeli. Tek kada utihne svaki žamor i kada se svi umire, onda započeti (osim kad su u pitanju jako mala djeca za koje nikad ne znaš kada će se smiriti).
  • Djeca mlađa od deset godina ne mogu dovoljno razumjeti neke tekstove, pa nema ni smisla da ih se izlaže stresu čitanja (osim ako se roditelj ne ponudi čitati zajedno sa svojim djetetom npr. pripjevni psalam)
  • Čitač na misi nije dramski glumac i ne valja previše afektirati. Treba čitati svojim prirodnim glasom, jasno i glasno. Ne sebi u bradu, nego razgovjetno.
  • Kod čitanja ne valja svaki čas podizati glavu i gledati po crkvi. Možda samo na početku i na kraju.
  • Nakon najave čitanja i na kraju, prije „Riječ Gospodnja“, malo zastati.
  • Preporuča se kratka šutnja nakon čitanja. Valja izbjegavati praksu naglog izmjenjivanja čitača za ambonom, kao da idu na traci. Sve se mora odvijati dostojanstveno, polako i mirno.

Izvor: Hrvatska katolička mreža