Niz sitnih događaja čine naš život, učinimo sve da budu vrijedni sjećanja!

Nova zavjetovanja u Hrvatskoj dominikanskoj provinciji

Kraj kolovoza uvijek je vrijeme svojevrsnog pomlađivanja za Hrvatsku dominikansku provinciju. Tih dana naime svake godine odvija sljedećih nekoliko događaja od velike važnosti za Provinciju. Prije svega, nakon godinu dana upoznavanja Dominikanskog Reda i naše Provincije kroz povremene susrete i više produženih boravaka po samostanima – ta godina upoznavanja se zove postulatura – nekolicina mladih i ne više tako mladih ulazi u novicijat. Riječ je godinu dana neprekinutog boravka u samostanu, za hrvatske dominikance u samostanu Sv. Dominika u Dubrovniku, gdje će podložni svakom pravilu Reda, svakoj crtici u samostanskom kućnom redu i svakoj višestoljetnoj tradiciji naše redovničke zajednice učiti što to znači reodovnički život i kako je to biti redovnik, dominikanac. Zamislite si to kao osnovnu obuku u vojsci, samo bez jutarnjih marševa (iako ima penjanja na Srđ).

No kako bi svježi novaci mogli stupiti u samostan i započeti svoju godinu novicijata, stari novaci koji baš završavaju svojih godinu dana trebaju okončati svoj novicijat. Uspješno okončati novicijat se može samo na jedan način: polaganjem jednostavnih profesija. Ovdje je potrebno pojasniti nekoliko tehničkih termina: zavjetovanje nije isto što i ređenje. Svećeničko ređenje je sakrament kojim svećenički kandidat postaje svećenik nakon završenog petogodišnjeg filozofsko-teološkog studija, đakonskog ređenja i odrađene godine dana đakonske pastoralne prakse. Novaci koji su završili svojih godinu dana novicijata se zavjetuju što je pak polaganje redovničkih zavjeta u ruke provincijala, poglavara cijele redovničke provincije. Zavjetovanjem se postaje redovnik, ali ne i svećenik. Dakle, može se biti redovnik i ne biti svećenik što neki također odabiru – to su braća suradnici.

Zavjetovanja pak ima više vrsta. Nakon završenog novicijata, stari novak tj. novopečeni redovnik polaže jednostavnu profesiju tj. zavjete što znači da se zavjetovao na određeno vrijeme, ne doživotno. Zavjetovati se može na tri godine ili samo na godinu dana. U svakom slučaju nije moguće biti redovnik pod jednostavnim zavjetima duže od šest godina, odnosno, koliko je potrebno da se završi petogodišnji studij teologije i u apsolventskoj godini napiše diplomski rad. Nakon minimalno tri godine života u samostanu kao redovnik pod jednostavnim zavjetima, pojedinac može položiti svečanu profesiju tj. zavjete što pak znači da se zavjetovao biti redovnik doživotno. Ti svečani, doživotni zavjeti, uz diplomu Katoličkog bogoslovnog fakulteta, su uvjet za đakonsko, a potom i svećeničko ređenje (usput ima i nekoliko kvalifikacijskih ispita od kojih ti glava posijedi i ne spavaš danima, ali sve što vrijedi ne dolazi jeftino).

Ovaj vikend, uoči blagdana Sv. Augustina, po čijem redovničkom pravilu dominikanci žive, svoje jednostavne zavjete u ruke oca provincijala dali su ovogodišnji novaci:

Jednostavna profesija šestorice novih dominikanaca

Kao i jedan ne više tako friški mladi redovnik:

Svečana profesija našeg fr. Mihovila Maria Žuljevića Mikasa