‘Čuvari vjere i istine’ – najava novog albuma Glasnika Nade i 33. obljetnica svećeništva o. Ante Bobaša OP

Moja starija sestra Mare (s. Fabiola) pričala mi je da su kod nas bili „kopači“ na njivi, kad me je Mama rodila: 12. lipnja 1963. u prijepodnevnim satima. Bio je dan uoči svetog Ante Padovanskog, sveca svega svijeta. Naša Mama bi znala reći: Bogu najmiliji svetac! Po njemu mi je onda i dala ime, koje s ponosom nosim.

Odmah sljedeći dan nakon svetog Ante, kad su mi bila dva dana, odnijeli su me u crkvu. Tamo me je krstio ujak fra Nikola Fišić i moje ime upisao u „Maticu krštenih“ župe Brajkovići.

Tada sam se prvi put obukao u Krista, i evo od tada je prošlo već punih 60 godina, a ja se svako jutro – stavljajući na sebe znak križa – ne prestajem u Krista oblačiti, Njega slijediti na svom životnom putu.

Drugi put sam se obukao u Krista onda, kad sam svoga Učitelja odlučio iz-bližega slijediti. Nakon dolaska iz vojske, kao postulant završio sam prvu godinu teološkog studija na KBF-u u Zagrebu, a onda obukao bijeli habit dominikanskog Reda. Godinu dana kasnije položio sam prve, a za tri godine i svečane zavjete, obećavajući poslušnost svojim starješinama u Redu „bijele braće“ dok sam živ.

A onda godine 1990., treći put sam se obukao u Krista, primajući na sebe Sveti Red svećeništva, u dominikanskoj župnoj crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu, po rukama našeg dominikanskog biskupa Mons. Celestina Bezmalinovića.

Već iz ova tri oblačenja u Krista koja sam nabrojao: krštenje (14.06.1963.), zatim 33 godine svećeništva (27.05.1990.) i 60 godina života (12.06.1963.): ovo troje je meni i više nego dovoljan razlog da Gospodinu kažem HVALA! za sve Njegove blagoslove koji su me stigli.

Zato sam pozvao cijelu Misijsku zajednicu, da u subotu, 27. svibnja, u crkvi St. Bonifatius u Wilhelmsburgu (Hrvatska katolička misija je tu započela s radom prije 54 godine), u 16:00 sati u svetoj misi najprije Gospodinu kažemo hvala za sve! – A onda će biti i pjesme, i slavlja, i sjećanja…

Ja ću predslaviti misno slavlje zahvale Gospodinu, a p. Mirko će propovijedati. Dakako da ćemo u svetoj misi moliti i za braću i sestre iz našeg dominikanskog Reda, a koji su djelovali u hamburškoj Misiji prije nas ili će doći nakon nas; da nam Gospodin svima bude snaga u naviještanju i svjedočenju Njegove „Radosne vijesti“.

Sjetit ću se i moliti i za sve drage vjernike, koje sam kroz protekle 33 godine svećeništva sreo i s kojima sam na bilo koji način surađivao u svom svećeničkom životu.

Nakon misnog slavlja u crkvi, uslijedit će zajedničko slavlje proslave „Dana Državnosti“ u dvorani „Bürgerhaus“, u Wilhelmsburgu, koje organizira Generalni Konzulat Republike Hrvatske u Hamburgu, s g. Kristijanom Tušekom na čelu.

Na tom slavlju bit će pjesme, jest će se napolitanke i pit’ cola – sve ono čega su moje djetinje oči bile željne dok sam to gledao na policama u „Božinoj Zadrugi“ u Brajkovićima.

I danas, kad toga više nisam toliko željan, volim osjetiti slast napolitanke u ustima i volim popiti colu iz limenke. Zato sam komadić te moje slasti htio prenijeti i na Tebe!

I dok se budeš sladio napolitankom i pio prvi srk / prvi gutljaj iz limenke cole, ubaci CD u svoj player ili USB u kompjutor (jedno od to dvoje imaš sada u rukama), pa poslušaj što su „Glasnici nade“ novoga snimili!

Cijeli album „Propovjednik“ doći će kasnije. Ovo je samo najava, ili kako se to moderno kaže „EP“, kojom hoćemo Jadranko i ja preko „Čuvara vjere i istine!“ ispričati priču o 800 godina dominikanskog Reda u našim hrvatskim krajevima i isto toliko godina od preminuća Utemeljitelja našega Reda, sv. oca Dominika.

U svijetu, koji nas uči brojati novce, kilograme, kalorije, korake, ja ću radije brojati i zahvaljivati za sve blagoslove koji su me stigli u životu. Blagoslov Božji neka i Tebe prati, k’o što je mene pratio do danas, a vjerujem da će i ubuduće! Dobri Bog, On nikad ne zaboravlja svoje!

Pozdravlja p. anto