Mudrost – vjeronauk nedjeljom

Ovu nedelju nam kroz biblijske tekstove Bog mudro govori, ali i zbori o Mudrosti. Prvo, mudrost ni u Sv. Pismu ni igdje drugdje ne znači znanje. Mudrost se ne može naučiti, pa da te škola može učiniti mudrim. Biti pametan i biti mudar nisu isto. Kao što ni biti obrazovan i biti pametan nisu isto. Moguće je završiti školu, ali ne biti pametan. To samo znači da ti dobro ide učenje informacija i rješavanje zadataka po uputama učitelja. To znači da si vješt, ali ne nužno i pametan, a ni mudar. Pamet ili inteligencija je sposobnost samostalnog razmišljanja i rješavanja problema, bez tuđe pomoći. Škola pokušava učenike naučiti samostalnom razmišljanju i rješavanju problema, tj. kako biti pametan. Učenici koji ne žele učiti, jer im je lijeno, ili ne vide svrhu toga što ih učitelj uči, nisu ni pametni ni mudri. Oni ne žele shvatiti da je škola za njihovo vlastito dobro, pa im se to kasnije u životu osveti npr. ne mogu pronaći dobar posao. Onda su ogorčeni na školu, iako oni nisu htjeli učiti, na roditelje što im nisu pomogli, iako jesu, pa i čitavo društvo, iako im je sve bilo omogućeno da se pripreme za život. Kome nije stalo da se trudi radi sebe sama, taj se jednoga dana može opametiti, ali za to mu prvo treba mudrosti.

Ako mudrost nije obrazovanost ni pamet, što je onda? Ukratko i potpuno neinformativno: mudrost je intuitivni stav i način razmišljanja koji vodi do najveće moguće mjere zadovoljstva i smislenosti naših životnih izbora. Uf… U ovoj definiciji mudrosti sam toliko toga nadrobio da će mi sad trebati čitava stranica teksta da objasnim na što sam mislio. Najprije, što je intuicija? To je “razmišljanje bez razmišljanja”, kada jednostavno nešto znaš, ali ne znaš objasniti kako si došao do toga niti se možeš svjesno natjerati to ponoviti. Evo primjera, intuicija je kad igraš neku igru na mobitelu ili Playstationu i bez nekog posebnog razmišljanja znaš kad treba nešto učiniti da pobijediš protivnika. Ili još jedan, ali ipak malo ozbiljniji primjer, intuicija je kada jednostavno znaš kada ti je prijatelj tužan i nesretan, iako ti to nije rekao. No ne samo to, nego i znaš što trebaš učiniti da ga utješiš barem malo, bio to zagrljaj ili da ga nasmijavaš dok se ne počne osjećati bolje. Ljudska bića svaki dan koriste intuiciju i da toga nisu svjesni. Psihologija naziva intuiciju još i “fluidna inteligencija”. Ipak, biti intuitivan ne znači i da si mudar.

Osim intuicije, spomenuh da mudrost podrazumijeva i ispravan način razmišljanja. Pritom mislim na to da se svemu u životu treba pristupa promišljeno, savjesno i moralno. Većini ljudi često bude lijeno temeljito promisliti o svojim riječima, odlukama i postupcima, već izabiru ono što će im odmah priskrbiti što u tome trenutku žele. Takvo ponašanje nije ni promišljeno ni savjesno, jer takvim postupanjem često povrijede svoje bližnje i mnoge druge, ali i izazovu nepoželjne posljedice zbog čega onda požale. Nanositi sebi i drugima patnju i bol, dakle, nije ni moralno, ni savjesno ni promišljeno. Evo primjera: potrošiš cijeli dan igrajući igre na Playstationu, dok jedeš slatkiše, pa nisi napisao domaću zadaću ni jeo ručak. Navečer ti je onda zlo od slatkiša, a sutradan dobiješ lošu ocjenu u školi. Nanio si sebi dvostruko zlo i nesreću zbog loše ocjene i mučnine. No time si i rastužio roditelje, kao i učitelja, ali i prijatelje. Tko nije promišljen, savjestan i moralan (misli na druge), taj ne može biti ni mudar.

Posljednje što treba raščistiti jest pitanje: što je to zadovoljstvo i smislenost vlastitim životnim izborima? Biti zadovoljan nije samo pitanje apetita i užitka, a zadovoljavanje apetita te nikada ne može učiniti sretnim, već ti samo još pojačati apetite. Smisao se pak ne pronalazi u sebi, već u drugome. Onaj tko voli drugog, a i sam je voljen od drugih, vodi smislen život. Zato ljudi prirodno teže pronaći ljubav, zasnovati obitelj s voljenom osobom i imati djecu, jer što je to nego doslovno stvaranje novih ljudskih bića koje možeš voljeti, od početka i potpuno. Mudar je onaj tko to razumije i tko živi na taj način da sačuva i jednog dana još proširi svoju obitelj.

I sad bi nekima od vas trebalo pasti na pamet jedno vrlo logično pitanje. “Pater, a zašto onda ti nemaš obitelj?” I s time pitanjem dolazimo do srži onoga što nam Bog preko Biblije mudro govori, a što nam veli o Mudrosti. Sve o čemu sam dosad govorio svodi se na to kako biti mudra osoba i kako mudro živjeti. No biblijski nauk o Mudrosti se ne svodi samo na to…

Starozavjetno mudroslovlje (tj. nauk od Mudrosti) započinje sa samosvijesti o vlastitoj smrtnosti i neznatnosti u stvorenom svemiru, posebno u odnosu na Boga. Takvo iskustvo bespomoćnosti, spoznaja da nitko zaista nema kontrolu nad vlastitim životom u biblijskim spisima kao što su Knjiga o Jobu i Knjiga Propovjednikova, ne vodi u očaj nego potiče na veće povjerenje u Boga, u njegovo providonosnu vladavinu nad svemirom. To pak postaje priziv na božanski autoritet, koji praktično postaje savjet kako živjeti u skladu s Božjom voljom za čovjeka, tako što se uvijek treba pitati postupa li se u skladu s objavljenim Božjim zapovijedima, ali i prirodnim zakonom koji je nutarnja logika po kojoj funkcionira sav stvoreni kozmos, a koja proizlazi od samoga Boga. Takvo poimanje Mudrosti se može pronaći u Knjizi Mudrih izreka i Knjizi Sirahovoj. Spoznaja da samo uređenje svega kozmosa, ne samo čin stvaranja svijeta, nego i funkcioniranje stvarnosti kakva jest u povijesti, proizlazi od Boga, onda u Knjizi Mudrosti polučuje predodžbu o Mudrosti ne samo kao Božjoj odlici, nego gotovo kao o njegovoj suradnici i da se po Murdosti (njezinim posredovanjem) može spoznati Boga. Naime, čovjekov razum sam ne može reći o Bogu ništa konkretno, osim što Bog nije, odnosno, da je radikalno drukčiji od svega što čovjek poznaje i da nije poput stvorenog svijeta, npr. nije prolazan, nije materijalan, nije ograničen prostorom i vremenom itd.

Konačno u Novom zavjetu se otkriva da je je sam Isus zapravo ta Mudrost o kojoj govori Knjiga Mudrosti. Pritom se ne mislim na to da je Isus mudar, on to svakako jest, nego da je On ta Mudrost koja stoji uz Boga Oca, da je on skriveni uzorak i logika po kojem je Otac stvorio kozmos i koji mi, ljudska bića, naziremo kao smisao postojanja i nazivamo ‘mudrošću’, odnosno, intuitivnom spoznajom o najboljem načinu življenja. Čovjek teži živjeti u obitelji zato što je otpočetka vremena bio Božji plan da se Sin Božji rodi u obitelji i objavi istinu o tome kakav je Bog u sebi (Trojstvo) na čovjeku razumljiv način. Zato se u Evanđeljima Mudrost otkriva kao Sin Božji, koji je sišao na Zemlju i rodio se kao Isus iz Nazareta ne bi li objavio puninu smisla postojanja, a to je Zapovijed Ljubavi. Drukčije rečeno, Zapovijed Ljubavi, izvan života u obitelji, jest živjeti po savjesti koja je “Božji glas u nama”, aprioralna (unaprijed dana) struktura ljudskoga uma oblikovanog po uzorku Logosa (Sina u vječnosti) ne bi li čovjek intuitivno razlikovao dobro i zlo, odnosno, razumio i ostvarivao pravednost.

No čovjek je ranjen grijehom. Točnije, čovjekova sličnost s Bogom, uzorak Logosa utisnut u sam čovjekov duh, oštećena je grijehom, pa je čovjekovo poimanje pravednosti iskrivljeno. Zato ljudi čine zlo, autodestruktivni su prema sebi ili destruktivni jedni prema drugima. Ono što je čovjeku otpočetka dano kao prirodno, nešto što se nije trebalo učiti, zbog grijeha koji je proizašao iz oholosti i sebičnosti, sada treba učiti i poticati kod svakoga. Zato biti kršćanin znati biti kao Krist, živjeti kako je živio Krist koji nije oštećen grijehom. Zato “biti kao Krist”, odnosno “biti mudar”, u kršćanstvu razumijemo i kao dar Duha Svetoga. Radosna vijest (Evanđelje) koju nam je Isus Krist objavio je “mudrost” da bez obzira na sve Bog ne odustaje od čovjeka i da je Božji plan spasiti čovjeka od grijeha koji ga upropaštava. Način kako je Bog to nakanio učiniti jest da usvoji čovjeka u svoju obitelj, u zajedništvo između Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. No to je tema za sljedeći put.