“Lectio Divina” i biblijska egzegeza prvih poglavlja Knjige Postanka

Na molitveno-katehetskom susretu pri Misiji u subotu, dana 8. veljače 2020., nakon dolje izloženog zajedničkog molitvenog razmatranja svetopisamskog teksta u tradiciji Lectio Divina, pokrenuta je tema kako treba tumačiti i razumijevati biblijski izvještaj o stvaranju. Tema nije bila izložena kao frontalno predavanje pasivnim slušateljima nego skolastičkom metodom, odnosno, aktivnim postavljanjem pitanja svećeniku, kao i iznošenjem vlastitih mišljenja. Nažalost, o takvoj vrsti susreta je teško napisati sadržajno supstancijalan izvještaj, bez obzira koliko bio poticajan za prisutne u tome trenutku. Stoga ovaj kratak izvještaj donosi samo korišteni predložak za molitveno razmatranje na početku susreta koji odražava raspoloženje i prirodu pitanja o kojima se razgovaralo.

Upute kako se moli Lectio Divina možete vidjeti ovdje: Kako moliti Lectio Divina

Uvodna molitva

“Gospodine, pošalji Duha svoga neka nam otvori oči i srca kako bismo poput učenika na putu u Emaus razumjeli sve što nam otkrivaš u Pismima. Usprkos tvojoj potresnoj smrti na drvetu Križa, njihovo je srce gorjelo dok si im počevši od Mojsija i proroka tumačio što je sve obećani Krist trebao pretrpjeti kako bi ušao u Slavu Gospodnju – možemo li mi tražiti išta manje? Stoga utišaj naše lutajuće misli kako bismo čuli tvoj Glas u riječima ovog Svetog pisma. Vodi nas do živog svjedočanstva tvoga uskrsnuća i Kraljevstva. To te molimo u ime Oca našega, Bog u sve vijeke vjekova. Amen.”

Svetopisamski tekst za razmatranje [Post 2,7-25]

“Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva a dobra za hranu – i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.

Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka. Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš. Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat.

Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: »Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!«

I reče Jahve, Bog: »Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.« Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju.

No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: »Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!«

Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo. A bijahu oboje goli – čovjek i njegova žena – ali ne osjećahu stida.”

Riječ Gospodnja

Predložak pitanja za pomoć pri razmatranju:

Zašto Bog oblikuje čovjeka od praha zemaljskoga? Ima II to neko drugo, alegorijsko značenje?

Zašto je Bog prvo stvorio čovjeka, a tek onda Eden? Je li čovjek negdje prebivao prije Edena? Zašto je toliko pozornosti posvećeno da se što detaljnije opiše geografska lokacija Edena?

Zašto se u Edenu uz razna stabla s voćkama dobrim za hranu nalazi i stablo spoznaje dobra i zla s kojega je zabranjeno jesti? Čemu to stablo tamo uopće, koja mu je svrha?

Kakav odnos čovjek ima prema svim životinjama koje mu Bog privodi? Jesu li životinje rani Božji pokušaji da pronađe čovjeku, ne samo pomoć u poslu, nego i ‘društvo’ kako bi osigurao njegovu psihološku stabilnost, da ne bi patio od usamljenosti i depresije?

Ukazuje li način stvaranja žene na nešto o njezinoj naravi i ulozi pokraj muškarca? Je li žena doslovno nastala od čovjekova rebra ili je riječ o nekom drugom, alegorijskom značenju? Kako je žena savršena sudružnica čovjeku?

I kako prvi stvoreni čovjek može ostaviti oca i majku kako bi ušao u potpuno zajedništvo s ženom? Što to znači da muškarac i žena ne osjećahu stida jedno s drugima, usprkos tome što su bili goli?

Predložak molitve nakon razmatranja

u duhu psalama [Ps 27,4-10; 13-14]

Za jedno molim Jahvu,*

samo to ja tražim:

da živim u domu Jahvinu*

sve dane života svoga,

da uživam milinu Jahvinu*

i dom njegov gledam.

U sjenici svojoj on me zaklanja*

u dan kobni;

skriva me u skrovištu šatora svoga,*

na hridinu on me uzdiže.

I sada izdižem glavu*

iznad dušmana oko sebe.

U njegovu ću šatoru prinositi žrtve radosne,*

Jahvi ću pjevat’ i klicati.

Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja,*

milostiv mi budi, usliši me!

Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!«*

Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim.

Ne skrivaj lica svoga od mene*

Ne odbij u gnjevu slugu svoga!

Ti, pomoći moja, nemoj me odbaciti!*

I ne ostavi me, Bože, spasitelju moj!

Ako me otac i mati ostave,*

Jahve će me primiti.

Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina*

u zemlji živih.

U Jahvu se uzdaj, ojunači se,*

čvrsto nek’ bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

Kako bijaše na početku, tako i sada

i vazda i u vijeke vijekova. Amen