Krštenje – vjeronauk nedjeljom
Obred krštenja, za kršćane prvi sakrament inicijacije, ima vrlo dugu povijest i prije kršćanstva. Stari poganski narodi vjerovali kako tekuća voda ima moć očišćenja i oživljavanja, pritom ne samo na tjelesnoj razini, nego i u duhovnom smislu. Tako se u mnogim pretkršćanskim religijama može naći neki oblik obrednog pranja, koji služi kao način duhovnog čišćenja i pripreme npr. za sudjelovanje u bogoslužnim obredima kao što bi bilo žrtvovanje životinja i sl.
U starozavjetnom židovstvu ‘krštavanje’ kao obredno pranje takve vrste služi istoj svrsi. U Isusovo vrijeme javlja se ‘krštavanje’, uz obrezanje, kao način simboličnog primanja u židovski narod, u Sinajski Savez s Gospodinom, posebno kad se radilo o ženama koje se nisu mogle obrezati. Naravno, tu je i krštenje u rijeci Jordan koje je Ivan Krstitelj koristio kao pokornički čin, ali i kao pripravu za dolazak Mesije. Krštenje je bila Ivanova proročka gesta, poseban simbolični čin kojim je prorok objavljivao spasenjsku Božju volju ljudima i praktično, ne samo rječju.
Kad se Isus dao krstiti u rijeci Jordanu, krstiti se je postalo njegova proročka gesta. No Isus nije bio samo prorok nego i Mesija, a to znači da su u njemu objedinjene vlast i čast Proroka, Svećenika i Kralja. Tako da krštenje nije ostalo tek proročka gesta nego postaje sakrament – vidljivi znak nevidljive Božje milost kojim se čovjeku daje udio u Kristovom vazmenom otajstvu, odnosno u neizmjernom zajedništvu i ljubavi između Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Tako se po sakramentima čovjeka privodi k Bogu Ocu po Kristu i to snagom Duha Svetoga, pa da ni sama smrt nije više prepreka, a kamo li grijeh koji je pobuna protiv Boga.
Što se događa kada se netko krsti?
Krštenje znači preobraziti se u Krista, poistovjetiti se s njime, s njegovim spasenjskim djelom (Rim 6,3-5): “Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt, da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću.”
Tako Bog spašava čovjeka: po Kristu, s Kristom i u Kristu. Krštenjem je kršćanin opečaćen Kristovim znakom i ucijepljen u Krista i zato Bog Otac u kršćaninu prepoznaje svoga Sina. Drugim riječima, po krštenju kršćanin postaje kristolik, posinovljen, pravo dijete Božje kojemu pripada sve što i Sinu Božjem.
Krštenjem se također prima i Duha Svetoga koji oprašta grijehe i preobražava čovjekovo srce da bude otvoreno daljnjem primanju neizmjernog obilja darova Duha Svetoga. Ovaj proces osnaživanja Duhom Svetim započinje s krštenjem, a dovršava se u sakramentu Sv. Potvrde.
Uvjet za krštenje odrasle osobe je njezino obraćenje, odnosno vjera krštenika u Isusa Krista. Kada je riječ o malom djetetu, u njegovo ime tu vjeru ispovijedaju roditelji i kum. U oba slučaja nije potrebno neko posebno predznanje, ali se podrazumijeva da će krštenik nakon krštenja biti odgajan i poučavan u vjeri. Odgoj i pouka u vjeri podrazumijeva život u obitelji vjernika, ali i zajednici vjernika – Crkvi. Tako primanje sakramenta krštenja pretpostavlja da vjernik postaje i član Crkve.
Ukratko, krštenjem u ime Isusovo se čovjeku udjeljuje oproštenje od grijeha, postaje se kristolikim i zadobiva udioništvo u božanskom životu, odnosno život vječni čime se ostvaruje Božja nakana spasenja ljudskog roda.
Red obreda krštenja: (a) primanje krštenika (pita se roditelje žele li krstiti svoje dijete, koje ime žele dati djetetu, jesu li svjesni da ga moraju odgajati u vjeri – isto se pita i kuma, a onda se napravi znak križa na čelu djeteta); (b) služba riječi (jedno novozavjetno čitanje, psalam i evanđelje, a potom vjernička molitva i molitva zaklinjanja kojom se zaziva zaštita Duha Svetoga od zlih sila nad djetetom koje će se krstiti); (c) krštenje (blagoslov vode kojom se krsti i koja predstavlja materijalan tj. vidljiv simbol nevidljive Božje milosti koju se u trenutku krštenja zaziva u ime Boga Oca, Sina i Duha Svetoga; nakon blagoslova vode slijedi ispovijest vjere, a onda sam čin krsta i pomazanje krizmenim uljem, potom odijevanje krsnom haljinom, paljenje krsne svijeće i “Efata” tj. simbolično otvaranje ušiju i usta djeteta da može čuti Evanđelje i samo ispovijedati vjeru u Isusa Krista); (d) zaključak obreda (Očenaš i blagoslov roditelja).
