Grijeh – vjeronauk nedjeljom
Čovjek je u početku bio bez grijeha. Po definiciji je grijeh pobuna protiv Boga iz vlastite oholosti. No problem s grijehom jest što ranjava čovjekovu narav tj. čini čovjeka sebičnim i ogorčenim, ciničnim i skeptičnom, bolje rečeno, nesposobnim zaista vjerovati i osloniti se na drugoga, bio to sam Bog ili drugo ljudsko biće. Grijeh tako u konačnici čovjeka ostavlja potpuno samim što se u konačnici očituje kao Smrt – biti samo potpuno i zauvijek.
Spasiti čovjeka od toga prokletstva grijeha i užasa Smrti je razlog zašto je Sin Božji postao čovjekom. Božji plan je bio time obnoviti čovjeka ranjenog grijehom kako bi ljudska bića opet mogli vjerovati Bogu i ući u Kraljevstvo Božje – u zajedništvo s Bogom, postati obitelj. No ako Sin Božji postane čovjekom neće li i on isto biti proklet tim istim grijehom? Nakon toliko generacija ljudskih bića grijeh je postao nešto kao poput nasljedne bolesti ili, još bolje, epidemije koronavirusa – sveprisutan je i svi se kad tad zaraze bez obzira koliko se čuvali. Jedini način da Sin Božji postane čovjekom, a da se ne zarazi grijehom jest da se rodi s imunitetom na grijeh. Na jedan način, upravo se to i dogodilo.
Od samog početka Bog je imao plan za spasenje čovjeka kojemu je cilj i potpuna pobjeda nad grijehom. Bog je mogao odmah nakon što se dogodio prvi grijeh spriječiti njegovo širenje i obrnuti štetan učinak grijeha na ljudsku narav. No on to nije učinio, jer to zapravo ne bi ništa riješilo. Grijeh bi i dalje ostao rizik, stalna opasnost koja vreba iz slijepog kuta i opet bi jednoga dana netko zgriješio, pa se ništa ne bi promijenilo. Bog je pustio da se grijeh proširi kako čovječanstvo vidjelo i osjetilo na vlastitoj koži štetne posljedice grijeha i da zato zamrzi grijeh. Poput roditelja, Bog odgaja čovjeka da sam nauči prepoznavati što je dobro, a što loše po njega. I ne samo to, Bog želi da čovjek preuzme odgovornost za svoje postupke, posebno grijeh, jer prvi ljudi koji su zgriješili nisu htjeli priznati svoju pogrešku – prvo su se pokušali sakriti pred Bogom, a onda su se međusobno optuživali da je onaj drugi zapravo kriv. Tako se grijeh zapravo i širi: u strahu od posljedica zbog prvog grijeha, osoba onda laže i skriva svoju pogrešku što je isto grijeh, a ako uspije slagati, pomisli da može tako i ubuduće griješiti i lagati bez da će se išta loše dogoditi. Stati na kraju grijehu se može samo ako grešnik prizna svoju krivnju, jer se u njegovu srcu onda rađa i želja da popravi štetu koju je napravio sebi i drugima.
S tim na umu, Bog je uredio čovjekov život na takav način da čovjek i dalje ima okus ljubavi i dobrote bez obzira na svu korupciju grijeha. Tako je npr. bez obzira na požudu i dalje moguća ljubav između muškarca i žene ili da su prijateljstvo i dobra djela milosrđa i dalje moguća bez obzira na svu sebičnost, nasilje i neprijateljstvo među ljudima. Bez obzira na sveprisutnost grijeha, svaki čovjek tako još uvijek može okusiti slatkoću i ljepotu života bez grijeha, baš onako kako ga je Bog izvorno zamislio. Bez obzira na sve, i dalje ima nade. Onda je jednog dana, prije 2000 godina, Bog ostvario tu nadu. Najprije je Blaženu Djevicu Mariju, prvu i jedinu ženu od Eve, ispunio puninom svoje milost i sačuvao od svakoga grijeha tako da bude dostojna po Duhu Svetom začeti Isusa, točnije, da se Sin Božji utjelovi u njezinoj utrobi i tako preuzme ljudsku narav neokaljanu grijehom ne bi li se rodio imun na napast i korupciju grijeha.
Isus iz Nazareta, sin Marije, koja je kći Joakima i Ane, a udana za Josipa, koji je prihvatio Isusa kao svoga sina, prvi je čovjek od Adama koji se rodio bez grijeha i jedini čovjek u povijesti ljudskog roda koji nije zgriješio. Tako se u Mariji ostvario onaj zametak otpora grijehu u čovjeku koji je Bog sačuvao od korupcije grešnosti. U Isusu je pak sam Bog obnovio grijehom ranjenu ljudsku narav na svoju sliku. Dakle, biti imun na grijeh znači biti nalik Kristu – kristolik, ili kako se još kaže: “svet”. Isus Krist je cjepivo protiv grijeha. Sada još samo treba cijepiti čitav ljudski rod kako bi se Božji plan spasenja u potpunosti ostvario. No to ćemo sačuvati za Uskrs.
