Došašće, Korizma i druga liturgijska vremena u crkvenoj godini – vjeronauk nedjeljom – 28.XI. 2020.



Prošli put smo se dotaknuli uređenja crkvenog kalendara i liturgijske godine tijekom koje se spominjemo ključnih događaja iz života Isusa Krista, Blažene Djevice Marije i povijesti Crkve, tj. povijesti spasenja kroz svetkovine, blagdane i svetačke spomendane. Ipak, liturgijska godina se ne sastoji samo od pojedinih svetih dana koji nam osvjetljuju istine vjere, već i od čitavih liturgijskih vremena tj. razdoblja u godini kada su vjernici pozvani pripremiti se na slavlja velikih svetkovina i rasti u vjeri kroz asketske čine, kao i duhovna i tjelesna djela milosrđa ne bi li bili se pripremili za Kristov povratak.

Kroz koja liturgijska vremena prođemo tijekom jedne crkvene godine?

Evo, s današnjom prvom nedjeljom Došašća ušli smo u novu liturgijsku godinu. Naime, crkvena godina ne počinje 1. siječnja, na građansku Novu godinu, nego ulaskom u bliže vrijeme priprave za Božić tj. ‘Došašće’. Četiri tjedna Došašća uoči Božića bi trebali biti vrijeme pojačane molitve i posta kako bi vjernici dostojno proslavili spomen Kristova rođenja. Nažalost, kako je Božić radostan događaj, s vremenom se to božićno raspoloženje proširilo na Došašće, pa se pokraj sveprisutnih okićenih borova, božićnih ukrasa i kupovanja darova čini kao da slavimo Božić čitavih mjesec dana. No to ne znači da su vjernici ispričani od obaveze pojačane molitve, posta i od božićne ispovijedi kako bi se mogli pričestiti na sam dan Božića.

Došašće završava s Badnjakom ne bi li s misom polnoćkom dočekali Božić. Važno je napomenuti kako ići na polnoćku ne znači da se ne mora doći na božićnu sv. misu sutradan. Na polnoćki dočekamo Kristovo rođenje, a na božićnoj misi slavimo prisutnost novorođenog Spasitelja među nama, predokus obećanog Kraljevstva Božjega koje je Sin Božji došao navijestiti. Od samo dana Božića do blagdana Krštenja Kristova traje tzv. ‘božićno vrijeme’. Nakon toga slijedi ‘vrijeme kroz godinu’, odnosno, vrijeme kroz liturgijsku godinu između velikih svetkovina i blagdana.

Četrdeset dana uoči Uskrsa na Čistu Srijedu započinje ‘Korizma’. Slično kao i Došašće, i korizmeno vrijeme je razdoblje pojačane molitve, posta i pripreme vjernika za uskrsno slavlje. Preporuča se tijekom Korizme izbjegavati svako slavlje i veselje. I više nego Došašće, Korizma je vrijeme pokore i kajanja za svoje grijehe, jer slavlje Uskrsa uključuje i spomen na Isusovu Muku i razapinjanje na križ. Zato na Čistu Srijedu, prvi dan Korizme, prolazimo pokornički obred posipanja pepelom po glavi u znak kajanja.

Korizma završava tri puna dana prije samog Uskrsa, jer tada počinje Sveto Trodnevlje tijekom kojeg se spominjemo Isusove Posljednje večere, nepravedna suđenja, križnog puta, raspeća i smrti, te polaganja u grob. Na Uskrs slavimo Kristovo uskrsnuće od mrtvih. Potom, nakon Uskrsa, uskrsno tj. vazmeno vrijeme traje punih pedeset dana, sve do Duhova. Tako Uskrs kao najveću svetkovinu kršćanske vjere slavimo sedam puta sedam dana (7×7=49). Tijekom tih pedeset dana vazmenog vremena imamo i svetkovinu Uazšašća kada se prisjećamo kako je Uskrsli Isus Krist uzašao natrag k Bogu Ocu obećavši prije toga da će se jednoga dana vratiti i uspostaviti Kraljevstvo Božje, ali i zapovjedivši apostolima i svima vjernicima da propovijedaju Evanđelje svim narodima svijeta do njegova povratka. Na Duhove je Isus apostolima i prvim kršćanima poslao Duha Svetoga da ih osnaži i vodi u evangelizacijskom poslanju.

Potom opet slijedi ‘vrijeme kroz godinu’ koje traje do kraja liturgijske godine pretkraj mjeseca studenog i početka novog Došašća. Ipak, i tijekom toga ljetno-jesenskog vremena kroz godinu slavimo svetkovine i blagdane poput Tijelova i Velike Gospe. Govoreći o Velikoj Gospi, vrijedi spomenuti i marijanske mjesece, svibanj i listopad, kada su vjernici pozvani svaki dan moliti Krunicu i Lauretanske pobožnosti moleći zagovor Blažene Djevice Marije pred Bogom.