Sveti Dominik i Red propovjednika - „Laudare, benedicere, praedicare“ što znači „Slaviti, blagoslivljati, propovijedati“. Slavimo Gospoda Benedicere, hvalimo ga pjesmama, Praedicare, mi svjedočimo njegovu Riječ.

Deset Božjih Zapovijedi – vjeronauk nedjeljom – 7.III.2021.



Deset Božjih Zapovijedi ili “Dekalog” doslovce znači »deset riječi« (Izl 34, 28; Pnz 4, 13; 10, 4), koje je Bog po Mojsiju objavio svome Izabranom narodu na Sinaju. Popisane su u Knjizi Izlaska (Izl 20,1-17) i u Knjizi Ponovljenog zakona (Pnz 5,6-22). Smisao Deset Božjih zapovijedi izvire iz starozavjetnog spasenjskog događaja Izlaska iz egipatskog ropstva, koje je u jednakoj mjeri bilo tjelesno i duhovno oduzimanje slobode potomcima Abrahama, Izaka i Jakova koje je Josip u dobroj volji doveo u Egipat ne bi li ih poštedio gladi. Tako da sve zabrane i pozitivne zapovijedi koje Bog na Sinaju daje Izraelcima predstavljaju smjernice za život u slobodi, koja nije samo nesputanost nego i preuzimanje odgovornosti za vlastito ponašanje. Isto tako, Deset Božjih zapovijedi predstavljaju i uvjete Saveza između Boga i Izraelaca, kojim Gospodin jamči svoju zaštitu i blagoslov Izabranom narodu dok god ispunjavaju njegovu volju živeći u brizi i solidarnosti jedni za druge, kao i u prijateljstvu s Bogom (usp. KKC 2056-2060).

Deset Božjih Zapovijedi se sastoje od tri bitna dijela; 

  1. Prva kamena ploča na koju su urezane prve tri zapovijedi o odnosu čovjeka prema Bogu, konkretno, kako čovjek treba izražavati odanost (I. Zapovijed), poštovanje (II. Zapovijed) i zahvalnost (III. Zapovijed) Bogu.
  2. Druga kamena ploča na koju su urezane ostalih sedam zapovijedi o odnosu čovjeka prema čovjeku, kako poštivati tuđe dostojanstvo i kako štititi bližnjega od nepravde.
  3. Cjelina Deset Božjih Zapovijedi i njihov dublji smisao također su urezani u čovjekovo srce, tj. predstavljaju dublje zakonitosti ljudske naravi koje svakoga obvezuju po savjesti. Zato je svaki prekršaj ovih Zapovijedi ujedno i grijeh – pobuna protiv Božje volje kako bi čovjek trebao živjeti, odbijanje ljudskosti kako ju je Bog zamislio i stvorio. Zato Isus Krist nije dokinuo ovih Deset Božjih zapovijedi u svom Novom Savezu sklopljenom po njegovoj žrtvi na križu nego ih je potvrdio i dodatno proširio svojim naučavanjem: “Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio” (Iv 15, 12) (usp. KKC 2070-2074). 

Od prvih stoljeća kršćanstva se Deset Božjih Zapovijedi koristi u katehezama kao temeljni obrazac po kojem oni što imaju uskoro pristupiti sakramentima inicijacije – (odrasli) krštenici, prvopričesnici i krizmanici – uče što se od njih očekuje ne samo kao od vjernika nego i kao ljudskog bića. Još jednom valja ponoviti, ove Zapovijedi uvjetuju svakoga čovjeka bez obzira na to je li kršćanin ili ne jer su “urezane u čovjekovo srce” i izražavaju bit ljudske moralnosti, tj. ono što čovjeka razlikuje od životinje koja živi po nagonu, i ukazuju na put pravednosti te kako odbaciti bezakonje i grijeh. 

PRVA PLOČA DEKALOGA (Deset Božjih zapovijedi) 

  1. Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene.

Samo je jedan Bog koji je Stvoritelj svega svijeta i kozmosa. Zato vjernik ne priznaje nijednog drugog “boga” niti vjeruje u neku drugu silu (npr. sudbina, sreća, astrologija, magija). Većina ljudi danas, iako to možda ne razumiju na taj način, štuju bogatstvo, tj. moć i utjecaj koju donosi novac, pa sve što čine i način kako žive podlažu prioritetu stjecanja novca. Sve je to idolopoklonstvo, koje je onda i svetogrđe, tj. izostanak odanosti i poštovanja prema Bogu. Isto tako, ateizam koji je nijekanje da Bog uopće postoji također krši ovu zapovijed. Prekršiti ovu najvažniju Prvu Zapovijed je smrtni grijeh i vjernik se ne može pričestiti ako ju prekrši dok se ne ispovijedi.

  1. Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud.

Iskazati poštovanje Bogu znači izbjegavati izgovarati Božje Ime uzalud, koje se smije i treba izgovarati samo svjesno i to vapijući Božju pomoć za sebe ili bližnjega  te zahvaljujući i hvaleći Boga – točnije, u molitvi. Isto tako, ova zapovijed zabranjuje psovku, proklinanje Boga i molitvu iz mržnje, kojom se od Boga traži da se drugome učini zlo npr. neki pojedinci na obje strane su u Domovinskom ratu blagoslivljali oružje. 

  1. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji.

Bog je čovjekov Stvoritelj. Nakon čovjekova pada u grijeh, koji je pobuna protiv Božje volje kako čovjek treba živjeti ovaj život, Bog opet čovjeku pristupa s milosrđem i nakanom da ga izbavi od patnje i nepravde, boli i nasilja, očaja i smrti, koji su posljedica grijeha. Zato vjernici slave Gospodina i zahvaljuju mu što je “milosrdan i milostiv, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv”. Bog pak prihvaća čovjekovu hvalu i zahvalu zato što želi zajedništvo s čovjekom, jer On je u sam u sebi Ljubav (koja se ostvaruje između triju Božanskih osoba u Trojstvu). Zato je propustiti sv. misu nedjeljom i zapovjednim blagdanom isto tako grijeh, tj. ustrajanje u pobuni protiv Boga. Crkva također traži da nedjelje i zapovijedani blagani budu slobodni od obaveze rada ne bi li vjernici bili slobodni doći na misno slavlje bez da biraju između svoje vjernosti Bogu i posla koji im je potreban za preživljavanje. Zato poslodavac koji se smatra vjernikom, a zahtijeva od svojih zaposlenika rad nedjeljom čini težak grijeh.

DRUGA PLOČA DEKALOGA (Deset Božjih zapovijedi)

  1. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.

Upozorava protiv prijezira, neposluha, nepoštivanja i manjka brige za ostarjele roditelje. Djeca iz ljubavi i zahvalnosti trebaju roditeljima ponuditi svaku pomoć, omogućiti dostojnu starost i pozvati svećenika kada roditelji budu na samrti ne bi li se ispovijedili i pričestili utvrdivši tako svoju nadu u spasenje po Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću.

  1. Ne ubij.

Upozorava protiv svake uvrede, nasilja i ozljede drugoga, pogotovo protiv ubojstva, samoubojstva i pobačaja, ali i eutanazije. Čovjek nema pravo drugome ljudskom biću oduzeti život koji mu je Bog dao. Štoviše, svaki čovjek ima moralnu obavezu (po savjesti) učiniti sve ne bi li spasio tuđi život. Zato Crkva prosvjeduje protiv pobačaja nerođene djece i eutanazije bolesnika i starih u bolnicama, kao i svakog nepravednog rata i agresije. Upotreba nasilja i rat su opravdani samo u samoobrani, a i tada tek koliko je dovoljno da se očuva vlastiti život. Okrutnost prema drugome, pa i u slučaju da je drugi prvi napao, nikada nije moralna.

  1. Ne sagriješi bludno.

Upozorava protiv masturbacije, pornografije, prostitucije, spolnih odnosa prije braka, kontracepcije i homoseksualnih čina. Ljudska spolnost služi izražavanju ljubavi između muškarca i žene u braku, kao i rađanju djece čime bračna ljubav ispunja svoju svrhu – osnivanje obitelji u kojoj otac i majka po uzoru na Boga daruju život novom ljudskom biću i obasiplju ga ljubavlju. Zato je grijeh bludnosti svaka zloupotreba spolnosti, tj. kada pojedinac traži seksualni užitak bez ljubavi, iskorištavajući drugu osobu ili izbjegavajući prirodnu svrhu spolnosti – rađanje i odgoj djece. 

  1. Ne ukradi.

Osuđuje krađu i otimačinu, svaku prevaru,, korupciju, socijalnu nepravdu i lihvarstvo. Ova zapovijed ustanovljuje ne samo da čovjek ima pravo na vlastiti posjed i blagostanje, koji su djelomično potrebni za dostojan život, nego i da je svako otuđenje tuđega vlasništva grijeh budući da potkapa pravo bližnjega na život dostojan čovjeka. U prošlosti, dok još nije bila ustanovljena socijalna država niti je bilo karitativnog djelovanja, otimačina ili krađa je mogla žrtvu osuditi na smrt, npr. umrijeti od gladi ili nanasenih ozljeda (sjetite se žrtve razbonika na koju nailazi milosrdni Samarijanac u Isusovoj prispodobi – Lk 10). Danas pak isti učinak ima socijalna nepravda, npr. ostati nepogođen, pa čak i podržavati korumpirane političare, sudjelovati u organiziranom kriminalu, pa čak i ne pomagati potrebitima ma koliko neznatno.  

  1. Ne reci lažna svjedočanstva.

Zabranjuje iznošenje neistine, ogovaranje, klevetanje, prešućivanje istine i dvosmisleni govor. Laž svake vrste narušava povjerenje između ljudskih bića, jer lažac iskorištava pouzdanje i iskrenost drugih ne bi li nepošteno ostvario neki cilj i  korist za sebe (najčešće na štetu onoga kome laže). Laganje je manipulacija drugoga, tj. prepredni način gospodarenja nad drugim kojim se nevinome nanosi zlo, a ponekad ga se učini i nevoljnim suučesnikom u vlastitom grijehu i posljedičnoj nepravdi. No lagati nije samo grijeh iz tih razloga, nego i zato što je sam Bog Istina (te Dobrota i Ljubav), a to znači da je istina temelj pravednosti. Laž potkapa pravednost, onaj ispravan način življenja sukladno Božjoj volji za čovjeka. Ne treba zaboraviti kako je izvorni grijeh, kojim je čovjek pao iz stanja milosti (zajedništva i bliskosti s Bogom), počeo s laži.  

  1. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga.

Brak između muškarca i žene kao vrhunski izraz njihove međusobne ljubavi koja onda rađa plodom novog ljudskog života je onaj izvorni Božji plan za čovjeka (“Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo” Post 2,24). Po bračnoj ljubavi koja traži potpuno i cjeloživotno predanje u ranjivosti sirove neposrednosti čovjek iskustveno uči živjeti ljubav prema bližnjemu u jedinstvu i zajedništvu nalik onom savršeno ostvarenom u samom Trojstvu. Zato je grijeh makar i u skrovitosti vlastitih misli nakaniti nevjerom izdati svog supružnika ili razoriti tuđe bračno zajedništvo navođenjem nekoga na preljub.

  1. Ne poželi nikakve tuđe stvari.

Upozorava na koruptivni učinak pohlepe, škrtosti i zavist. Ovdje se radi o potpunoj degradaciji drugoga, ali i sebe samoga. Bližnjega se ne prosuđuje po njegovim osobnim kvalitetama i njegovom ljudskom dostojanstvo nego po materijalnim dobrima koje posjeduje. Time se onda i samoga sebe sudi po istom materijalističkom kriteriju, svodeći svoju vrijednost na cijenu i kojeg su brenda mobitel, odjeća i automobil, kolika je kuća ili stan, koliko je visoka plaća i kolika je ušteđevina itd. Čovjek je utjelovljeni duh, odnosno, produhovljeno tijelo i ne može ga se suditi samo po njegovu izgledu i naličju (odjeća, frizura, šminka), po njegovom bogatstvu ili siromaštvu, po njegovom društvenom položaju, utjecaju i ugledu ili izostanku ičega od toga. Čovjek je pozvan promatrati bližnje kao što ih sam Bog vidi te im onda pristupiti na jedini prihvatljiv način, a to je s istodobno zahtjevom za i ponudom milosrđa i pravednosti. 

Deset Božjih zapovjedi predstavljaju temelj i uvjet saveza između Boga i ljudi. Kršenje zapovijedi znači raskinuti savez s Bogom i trpjeti posljedice te pobune protiv Stvoritelja i Spasitelja, ali ne u smislu kazne već trpljenja i bezakonja kojim se čovjek sam izlaže odreknuvši se Božje zaštite. Zato Dekalog nisu samo zapovjedi nego i uvjet za slobodu, mir i sigurnost. Življenje po Zapovjedima oslobađa od zla i od ropstva grijehu. 

Deset Božjih zapovjedi su Božja objava i dar čovjeku o njemu samome. Zapovijedi nas uče autentičnoj čovječnosti i istuču čovjekova prava i  dužnosti prema Bogu, kao i prema bližnjemu. Zato su na temelju Deset Božjih zapovijedi izdane i Crkvene zapovjedi koje se odnose na moralni i kršćanski život. Crkveni zakon se brine za molitveni život vjernika i njihov rast u ljubavi prema Bogu i bližnjima. 

 

 Pet crkvenih zapovijedi

  1. Svetkuj zapovjedne blagdane 
  • zapovjedni blagdani su:  Božić, Bogojavljanje, Uzašašće, Marija Bogorodica, Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije, Sveti Petar i Pavao, Sveti Josip, Tijelovo, Velika Gospa, Svi sveti, Uskrs, Duhovi
  • Izostanak s misnog slavlja na zapovjedne blagdane predstavlja grijeh koji se treba ispovijediti 
  1. Svetkuj svetu misu u nedjelju i u zapovjedne blagdane 
  • Odlazak na svetu misu nedjeljom i na zapovjedne blagdane je obavezan, a namjerno propustiti nedjeljno misno slavlje ili na zapovjedni blagdan jest grijeh kojega treba ispovjediti prije Pričesti 
  1. Posti zapovjedne poste i u određene dane ne mrsi 
  • Post i nemrs su obavezni na Čistu srijedu i Veliki petak
  • Uz to Crkva preporučuje nemrs svakog petka
  1. Svake se godine najmanje jednom ispovjedi o Uskrsu
  • Ispovijed o Uskrsu jer nužna radi Pričesti na Vazam, ali se Ispovijed preporučuje barem jednom mjesečno
  1. Svake se godine najmanje jednom pričesti o Uskrsu
  • Pričest na Uskrs je najmanje što vjernik mora učiniti za spasenje duše, iako se treba što češće pričešćivati 
  • Kako bi se mogla primiti Pričest potrebno je ispovijediti sve smrtne grijehe 

Vjernici su također obavezni pomagati Crkvi u materijalnim potrebama, svatko prema svojim mogućnostima.