„Budi više od onoga što jesi!“ – molitveno-katehetski susret pri Misiji, 21. rujna 2019.

U subotu, 21. rujna održan je prvi u nizu najavljenih molitveno-katehetskih susreta pri Hrvatskoj katoličkoj misiji u Hamburgu.

Namjera ovih susreta jest:
• naučiti kako voditi vlastiti nutarnji, duhovni život 
• kako ugraditi svoju duhovnost u zajednicu vjernika
• kako se osloboditi uvjetovanosti društvenim pritiskom i izdići se iznad nametnutih očekivanja

U tom duhu, istaknuta je razlika između srodnih, ali sržno drukčijih pojmova duhovnosti i religije. Razlikovanje između ove dvije pojave je nužno, jer je religija izvorno politički mehanizam kontrole, osmišljen da iskoristi ljudska vjerska uvjerenja ne bi li održao postojeće političke strukture moći na vlasti. U moderno vrijeme, religiju koriste razne političke ideologije ne bi li podredile čovjekovu subjektnost i individualnost psihološkoj dinamici mase, često na njegovu štetu. Odličan primjer toga su politički skupovi, npr. na stadionima, gdje se obožava i kliče nekom političkom vođi kojega se predstavlja kao mesijansku figuru. 

Ironično, upravo se Katoličku crkvu iz neznanja ili zlonamjerno optužuje za takvo suzbijanje ljudske slobode, jer polog vjere koji Crkva propovijeda počiva na Tradiciji. Ovdje nije riječ o vrsti društvenog pritiska koji sili na konformizam besmislenim običajima i društvenim konvencijama. Radije, Tradicija u kršćanstvu predstavlja “predaju” generacijama i stoljećima akumulirana duhovnog mudroslovlja i tumačenja otajstva vjere, koji usmjeruju pojedina vjernika, kao i cijelu zajednicu vjernika,  prema Bogu bez hendikepa da svatko mora ispočetka u svemu nanovo “otkrivati toplu vodu”.   

Kršćanstvo je u tom smislu posebno, jer stalno poziva povratak na izvore kršćanske vjere, unatoč svojoj tisućljetnoj predaji, jer izvor kršćanstva jest i u vijeke vjekova ostaje, sam Isus Krist. Drugim riječima, početak kršćanske vjere je autentičan osobni odnos s Bogom. Kršćanska duhovnost je stoga bliskost s Kristom, doživljaj Božje prisutnosti, kako kroz sakramente – poglavito u Euharistiji – tako i u dubini vlastita bića. Takva vrsta duhovnost traži buđenje nutarnjeg života, upoznavanje i izgradnju samoga sebe, prosvjetljenje Božjom milošću i osobni rast u svjetlu odnosa s Bogom.

I upravo zbog toga Crkva ulazi u sukob s “duhom svijeta” i s trenutačnim “zeitgeistom” koji je utemeljen u “prosvjetiteljstvu” 18. stoljeća, čiji je sržni ideal emancipacija čovjeka kroz obrazovanje, znanost i tehnologiju, pretpostavljajući da Boga nema. Današnje, (post)moderno doba je rezultat primjene i zloupotrebe prosvjetiteljskih ideala. Ogledan primjer toga je oblik formalnog školovanja danas u većini razvijenih zemalja, gdje škola ne odgaja, ne obrazuje i ne prosvjetljuje, već konformira djecu od najranije dobi ne bi li u odraslom životu bili poslušne “radilice” na usluzi vladajućoj eliti (2% ukupne populacije) koja posjeduje 40% bogatstva svijeta.     

Zato je poslanje Crkve u našem vremenu navještati Evanđelje i u evanđeoskom duhu poticati na duhovno buđenje, na konkretnu i prizemljenu duhovnost, koja se ne zanosi misticizmom i ekstatizmom, nego želi učiniti čovjeka humanijim – produbiti njegov doživljaj svijeta i Božje ljubavi prema svemu stvorenju, a posebno prema ljudskim bićima stvorenim na sliku Božju. Uistinu duhovna osoba, u kršćanskom smislu, prvenstveno brine oko dobrobiti svoga bližnjega, suosjeća s tuđim trpljenjem i brine oko spasenja duša. Za takvo što nije dovoljan samo pojedinac nego cijela zajednica povezana sponama međusobna prihvaćanja i solidarnosti. 

Sa svime tim na umu, ovi će molitveno-katehetski susreti biti duhovne vježbe ljubavi prema Bogu i bližnjemu, ne bi li obogatile nutarnji život svih koji u njima sudjeluju i pripremile ih za one presudne trenutke kada će se trebati uzdati u Božje providnosno vodstvo, za one ključne životne odluke o kojima ovisi vlastito i tuđe spasenje. S tim na umu, kao prva praktična vježba duhovnosti, sudionicima susreta predloženo je da izaberu i u svoju svakodnevicu uvedu neke male promjene koje će im stvoriti “prazan prostor”, inače popunjen beskorisnim traćenjem vremena, a potom ga popuniti plodnosnim aktivnostima koje će obogatiti nutarnji, duhovni život.

Predložene promjene su preuzete iz poznatog programa duhovnih vježbi Exitus 90: 

• sedam ili osam sati sna
• buđenje na prvi alarm
• hladni/mlaki i kratki tuševi
• redovita tjelovježba
• humanitarna pomoć potrebitima
• djela milosrđa (duhovna i tjelesna)
• dva sata dnevno bez mobitela (slamanje ovisnosti)
• jutarnje slaganje posteljine na krevetu (i čišćenje doma)
• uslužnost (učiniti uslugu drugome i ne očekivati protuuslugu)
• što češće Sveta Misa (nedjeljom obavezno)
• svakodnevno moliti Anđeo Gospodnji (u točno određeno vrijeme)
• svakodnevno: sat šutnje (vrijeme kontemplacije o svrsi svoga života)
• bonton (vježbati se kako riješiti teške situacije bez nasilja ili uvreda)
• svakodnevno čitanje Katekizma KC i Svetog pisma
• nema alkohola i slatkoga (izbjegavati utjehu mijenjanjem biokemije mozga)
• nema jedenja između obroka (vježbanje samokontrole)
• nema televizije i Netflixa (izbjegavati višesatno traćenje vremena)
• samo glazba koja uzdiže duh (naučiti kako glazba koristi u duhovnosti)
• nema gledanja sportskih događaja (ne zanositi se „psihologijom mase“)
• računalo samo u svrhu posla ili studija (isto kao i za TV i mobitel)

Sljedeći molitveno-katehetski susret je 05. listopada (subota) u 18:30h, u dvorani Hrvatske katoličke misije Hamburg (Schmilinskystr 14, 20099 HAM).