Blaženstva – vjeronauk nedjeljom
Blaženstva koja Isus Krist izriče tijekom Govora na Gori (usp. Mt 5-7) su deklaracije kojima potiče i ohrabruje živjeti pravedno pred Gospodinom usprkos svim životnim brigama, izazovima i nevoljama, pritom obećavajući utjehu i druge duhovne darove onima koji nasljeduju Evanđelje. Uz duhovna i tjelesna djela milosrđa, blaženstva su pečat Novoga zavjeta po Kristu. Kad je Stari zavjet sklopljen na Sinaju po Mojsiju, Bog je obećao svoju zaštitu i blagoslov Izraelcima koj su se zauzvrat zavjetovali slijediti i Deset Božjih zapovijedi. Tom razmjenom obećanja je uspostavljen savez međusobnog povjerenja i prijateljstva. Na sličan način se sklapa i Novi zavjet: onima koji nasljeduju Krista kroz djela milosrđa prema bližnjima Bog ne obećava samo svoju zaštitu i prijateljstvo nego kroz ova blaženstva i oslobođenje od ropstva grijehu te spas od smrt, tj. uskrsnuće i novi život u Kraljevstvu Božjem.
Zato evanđelist Matej tijekom Govora na Gori uprizoruje Isusa kao novozavjetnog Mojsija koji umjesto zapovijedi urezanih na kamene ploče donosi blaženstva urezana u čovjekovo srce i duh. Po blaženstvima se odsada razaznaje novi Narod Božji, kojemu se pripada po obraćenju srca, a ne po krvi i narodnosti, sklapa se Novi zavjet, koji se nudi svima i obuhvaća cio svijet, te proglašava novi zakon pravednosti i milosrđa u cilju spasenja svega ljudskog roda. Za razliku od Starog zavjeta, iz blaženstava se jasno vidi kako Isusu nije došao uspostaviti ovozemaljsko kraljevstvo, ni naseliti neku Obećanu zemlju poput Mojsija i Izraelaca, nego proglasiti kraljevstvo Duha koje će pokriti sav svijet, a razaznati će se po rastu prijateljstva, povjerenja, pravde i mira među ljudima kao i obnovi neposredne bliskosti između čovjeka i Boga, koja je izgubljena čovjekovim padom u grijeh. Blaženstva su obilježena osobom Isusa Krista, koji ih je i sam živio sve do smrti na križu kada je i posljednjim dahom molio za svoje ubojice (Lk 23,34). Zato o blaženstvima ne treba razmišljati kao o propisima ili zakonia koji se trebaju vršiti pod prijetnjom neke kazne nego put nasljedovanja samog Krista iz odanosti i prijateljstva.
Isus Krist u blaženstvima hvali, potiče i tješi siromahe, tugujuće, krotke, žedne i gladne pravednosti, milosrdne, mirotvorce i progonjene. Oni su prihvatili vrijednosti Božjega kraljevstva, a ne logiku ovog svijeta. Svi koji tako čine biti će utješeni, baštiniti će svu zemlju, neće vapiti za pravdom, primiti će milosrđe i utjehu kako su i sami bili milosrdni ne očekujući ništa zauzvrat, uživati će Božju prisutnost i baštiniti će Kraljevstvo Božje, jer su živjeli već sada kao da su pred Bogom – ljubeći bližnjega kao samog sebe. Blaženstva su obećanje ispunjenja duboke čežnje za ispunjenjem smisla vlastitog života – susresti Boga licem u lice u razumijevanju i prihvaćanju – kao što je otpočetka bila Božja nakana. Isto tako, blaženstva podrazumijevaju ozbiljne i teške moralne odluke, postojano izabirati ono što je dobro i pravedno unatoč svim preprekama, ali ne zbog neke nagrade nego iz ljubavi prema Bogu i čovjeku.
ISUSOVA BLAŽENSTVA (Mt 5,1-11)
1. Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Bog treba zauzimati središnje mjesto u životu svakog vjernika. Kao i Prva Božja zapovijed tako i prvo blaženstvo ukazuje na ono najvažnije: odnos s Bogom. Biti “siromah duhom” znači razumjeti da se je Bog prvi oslonac u životu i da od njega dolazi svaki blagoslov i svako dobro. Prvo blaženstvo utvrđuje da čovjek treba biti slobodan od svega što ga odvaja od Boga. Ako se štuju bogatstvo, ugled i moć iznad svega, to je idolopoklonstvo koje vodi u propast. Samo siromasi duhom koji su slobodni i potpuno otvoreni za Boga primaju kraljevstvo nebesko na dar.
2. Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
U Svetom pismu žalost se najčešće odnosi na smrt, grijeh i bolest. Te tri stvari najviše ranjavaju čovjeka. No, žalost predstavlja i suosjećanje s bližnjim. Izložiti sebe boli i patnji zbog smrti, grijeha ili bolesti bližnjega je izraz ljubavi. Time čovjek prihvaća svoju krhkost i slabost te zaziva Božju utjehu. Ne pokušava pobjeći u sebičnost i užitke već u svojoj boli, patnji i slabosti traži Boga. Bog već sad tješi ožalošćene po Duhu Svetom, a konačna utjeha je uskrsnuće.
3. Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Krotkost je blagost, strpljivost i poniznost obilježena pouzdanjem u Boga. Krotak nije agresivan i nasilan, ne reagira burno i naglo, već vlada sobom. On bližnjima donosi mir i ne uzvraća zlo za zlo nego dobro. Isus je uzor krotkosti. Njegova se snaga krije u strpljivosti i razumijevanju, a ne u dominiranju nad bližnjim. I zato će krotki baštiniti svu zemlju, a ne oni koju ju žele zauzeti silom. Zemlja je Božji dar i On ju daje onima koji žive njegovu zapovijed ljubavi.
4. Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Pravednik nasljeduje Boga nastojeći u svemu vršiti Njegovu volju. Po pravedniku Bog ostvaruje svoj plan spasenja za čovječanstvo zarobljeno grijehom. Dakle, pravednost jednako obuhvaća čovjekov odnos prema Bogu i prema bližnjemu. Čovjek koji ustaje protiv nepravde zapravo traži Boga, jer zaziva višu silu koja može ispraviti učinjeno zlo, uspostaviti red i dati zadovoljštinu. Bog Stvoritelj svega kozmosa je u konačnici odgovoran za svoje stvorenje, za čovjekovu sreću i nesreću, pa i bol koju ljudi nanose jedni drugima. Zato tražiti pravdu znači iskati Boga.
5. Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Praštanje i pomirenje je Božji dar koji i čovjeka uči kako oprostiti drugima. Kao što u Oče našu molimo: “Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim”. Drugim riječima, milosrđe je drugo lice pravednosti, dobru volju uzvratiti dobrom voljo. No milosrđe također i nadilazi pravednost, jer Krist uči da ga treba jednako iskazivati prema prijateljima i prema neprijateljima. Biti milosrdan znači biti velikodušan u praštanju, pomirenju i pomoći i onome tko to nije zaslužio imajući na umu da smo svi pod Božjim sudom te da je jedini put spasenja tako što ćemo spasiti jedni druge kao što je nas Krist na križu spasio moleći svojim posljednjim dahom Boga Oca neka nam oprosti. Onaj koji odbija primiti i udjeljivati milosrđe ostaje zarobljen u sebičnosti svojih grijeha.
6. Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Srce simbolično predstavlja središte čovjekova bića, svih njegovih misli, osjećaja, snova, želja i strahova. Bog želi biti dio našeg života i zato traži mjesto u srcu svakog pojedinog čovjeka. No kako bi se Bog mogao nastaniti u srcu čovjekovu, tj. kako bismo mogli osjetiti duboku privrženost i ljubav prema Bogu, potrebno je imati čisto srce. Čisto srce nije zarobljeno lažnim idolima novca, slave, moći, požude i raznih ovisnosti, pa je stoga slobodno za iskren odnos za Bogom, kao i s bližnjima. Čovjek čista srca ne trati svoj život na “stvari” koje mu ne mogu pružiti ispunjenje i smisao niti živi u strahu i tjeskobi, već žudi za Božjom prisutnošću u svom životu koju pronalazi ljubeći bližnje.
7. Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Mir nije samo izostanak neprijateljstva među ljudima. Mir je obilježje pravednosti, zato Božje kraljevstvo ponajprije znači uspostavu vječnog mira. No to nije mir nametnut silom nego konačno smirenje i utjeha ljudskog srca koje je pronašlo svoje ispunjenje u Bogu. Mir je ispunjenje čovjekovih tjelesnih i duhovnih potreba i puno više od toga: odgovor na pitanje o smislu ljudskog života. Čovjek svoj smisao dostiže kada živi u zajedništvu s bližnjim i Bogom – kad se “razmetni sinovi” ljudskog roda vrate u kuću Oca svoga, u toplinu obiteljskog doma. Dakle, biti mirotvorac znači dovoditi druge k Bogu i omogućiti pomirenje Božje obitelji koja je razorena grijehom.
8. Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Isus ovim posljednjim blaženstvom naviješta svoju Muku, Smrt i Uskrsnuće. Tko nasljeduje Krista bit će progonjen zbog Evanđelja utjehe, pravednosti, milosrđa i mira za trpeće i ožalošćene, a posebno zbog navještaja oslobođenja od grijeha koji se nalazi u srži beskrajnog ciklusa bezakonja, agresije, nasilja i dominacije nad drugim. Progonstvo zbog vjere u Krista služi kao svjedočanstvo progoniteljima da ne moraju robovati grijehu. Ustrajnost i odlučnost u vrijeme kušnje je moralna pobjeda nad strahom, prijetnjom i prisilom, koja slama iluziju nepobjedivosti zla i otvara put prema Kraljevstvu Božjem.
