Blagdan Sv. Alberta Velikog, biskupa i crkvenog naučitelja



Dana, 15. studenog slavimo blagdan dominikanskog sveca Alberta Velikog, biskupa i crkvenog naučitelja.

Rođen je u Lauingenu u Švapskoj oko 1193. Školovanje je završio u Padovi (1223.), gdje ga je bi. Jordan Saski primio u Red. Od 1242. do 1248. predavao je u Parizu, gdje mu je bio učenikom i sv. Toma Akvinski. U Parizu su se skupljali učenici iz stranih zemalja, a brat Albert, otvorena duha za sve spoznaje, podučava novu znanost, tj.aristotelsku fiziku prema tumačenju židovskih i arapskih mislilaca. God. 1248. postao je regens upravo osnovanog općeg učilišta u Kolnu, kamo ga je Toma slijedio. Zatim je vršio razne službe, i bio izabran za provincijala Teutonije (1254.-1257.). U tom je svojstvu, skupa s franjevcem Bonaventurom, hrabro branio pravo prosjačkih redova da predaju na sveučilištima.

Za regensburškog je biskupa bio posvećen 1260., ali se nakon dvije godine odrekao službe, držeći se nedostojnim te časti. Predan znanosti, boravio je u Wurzburgu, Strasbourgu i Kolnu. Divno je združio mudrost svetaca s ljudskom znanošću, proslavio se spisima i podučavanjem, a još više neporočnošću života i pastirskom ljubavlju. Odlikovao se također velikom po- božnošću prema otajstvu Euharistije i prema Bogorodici Mariji, koja ga je, kako se priča, ohrabrila da ustraje u odluci. Ostavio je za sobom sjajne dokaze svete nauke i ostalih znanosti, pa je zasluženo dobio ime “Veliki” (Magnus) i “sveopći naučitelj” (doctor universalis). Preminuo je u Kolnu 15. studenoga 1280. Papa Pio II. pribrojio ga je među najsvetije naučitelje Crkve, Pio XI. proglasio svetim 16. prosinca 1931., a Pio XII. dao za zaštitnika prirodoznanstvenicima.

Iz Razlaganja o načinu moljenja, pripisanog Albertu Velikom, biskupu

Drži na pameti da se moramo pripraviti na molitvu. A taje priprava dvojaka, tj. daljnja i bliska. 

A opet daljnja je priprava dvostruka, unutarnja i vanjska. U nutrini se pripravljamo na tri načina. Prvi je čišćenje savjesti: Ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. Isto god ištemo, primamo od njega. Drugi je način priprave poniženost duha jer Gospodin se osvrće na prošnju poniznih i ne prezire molitve njihove. Treći je način otpuštenje nepravdi. Kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vašeprijestupke.

Isto tako vanjska je priprava trostruka. Prva je ispunjavanje Božjih zapovijedi; naime, sv. Izidor kaže da, ako ištemo ono što je Gospodin naredio da činimo, bez sumnje ćemo to i postići. Drugi je pomirenje s uvrijeđenim bratom: Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi iprinesi dar. Treći je način post i milostinja, kojima se molitva podupire: Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike… tada ćešzazvati Gospodina i on će te uslišati.

Isto tako i bliska je priprava dvostruka, naime unutarnja i vanjska. Unutarnja se događa na tri načina, od kojih je prvi da se saberemo: Ti pak, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svome Ocu u skrovitosti; ući u sobu znači sabrati se, a zatvoriti vrata znači ostati u sabranosti. Sabrati se znači svoje misli i osjećaje koji su upravljeni prema van skupiti u nutrini.

Drugi je način unutarnje priprave upraviti svoj duh ka Gospodina. Naime, uistinu molimo kad ne mislimo na druge stvari. Stoga treba najprije očistiti duh i odvojiti ga od vremenitih stvari da bi se jednostavni pogled srca uistinu upravio ka Gospodinu. Nek odstupi svaka tjelesna i svjetovna misao, i neka duh ni na što drugo ne misli osim na ono što moli. Zato, naime, i svećenik prije euharistijske molitve pripravlja srca braće govoreći: “Gore srca”, a oni odgovoraju: “Imamo kod Gospodina.” Tako ćemo srce zatvoriti protivniku, a otvoriti ga samo Bogu, i nećemo imati jedno u srcu, a drugo u glasu.

Doista, kako možeš tražiti da te Bog usliši,a ne slušaš ni sam sebe? Hoćeš da te se Bog sjeti, premda se sam sebe ne sjećaš! To znači nemarom u molitvi vrijeđati Božje veličanstvo, to znači bdjeti očima, a srcem spavati, iako kršćanin mora bdjeti srcem i kad spava. Treći je način priprave kada budimo svoj pobožni osjećaj prema Bogu, što biva kad razmatramo svoju bijedu i Božju dobrotu i milosrđe. Promatranje vlastite bijede poučava nas što je potrebno iskati, a promatranje Božjeg milosrđa s kako velikom čežnjom to moramo tražiti.

Vanjska se pak priprava sastoji u trima stvarima, tj. u položaju, držanju i gestama. S obzirom na položaj, sigurno je da možemo moliti stojeći, sjedeći i ležeći. Ipak, u javnim molitvama treba se držati načina koji je odredila Crkva ili naši stariji. S obzirom na držanje, imaj na pameti kako dolikuje da držanje bude ponizno i skromno. A s obzirom na geste, znaj da na to spada poklecanje, širenje ruku, udaranje u prsa, podizanje ili spuštanje očiju i lica, šutnja ili puštanje glasa, suze, jecanje, uzdasi i slično.