Redovništvo – vjeronauk nedjeljom
Zbog isprepletene mreže kako međuljudskih odnosa, tako i raznih ovisnosti, mnoga ljudska bića zanemaruju kako su kao stvorenja zapravo ovisni o Drugome. Tražiti Boga je iskati prijateljsku i dobrohotnu volju Onoga koji želi naše puno ostvarenje, slobodan odgovor u ljubavi na njegovu ljubav – to je program bića koje žudi za apsolutnim i vječnim – to je oduvijek bio životni cilj redovnika.
Postati redovnikom podrazumijeva nešto više od samog uključivanja u redovničku zajednicu i oblačenja habita. To znači duboku promjenu. Prije svega, subraća trebaju prepoznavati isti evanđeoski poziv jedan u drugome. U habitu, ili bez njega, žive i propovijedaju Evanđelje. Tome služe redovnički zavjeti siromaštva, poslušnosti i djevičanstva.
Izgrađivanje bratske zajednice je jedan od temeljnih zadataka posvećenog života, svi članovi zajednice pozvani su posvetiti se tome zadatku. Bratski život u zajednici je, naime, sastavni dio redovničkog života, snažan pokazatelj učinaka prisutnosti Božjega kraljevstva među ljudima. Rastući kao braća, pojedinci postaju dovoljno jaki da se suoče sa svojim slabostima i krhkostima. I otkriti da se ne radi o zajednici svetaca, nego grupi muškaraca i žena koji su slabi, neodlučni, i koji se uvijek moraju podići poslije pada. Ova konfrontacija sa krhkosti često je divan trenutak u sazrijevanju redovničkog zvanja. Tada se otkrije dinamika davanja i primanja milosrđa koju je pojedinac i tražio kada se pridružio Redu.
Starješine zajednice trebaju, obzirom na darove – karizme kojima Duh Sveti upravlja Crkvom, razmatrati posebne nadarenosti svakoga od braće. Tako će biti u mogućnosti, u granicama zajedničkoga dobra i prema svačijoj naravi, priznati braći primjerene odgovornosti u njihovim službama i dopustiti slobodu. Na taj način se u zajednici promiče slobodna služba, a ne ropsko podvrgavanje zapovijedima. Braća pak neka recipročno sa starješinama u duhu bratske suradnje i zajedništva iskreno suosjećaju, te spremno i zdušno izvrše što im je određeno.
Zajednička misija Reda ima prioritet nad osobnim planovima. Svatko ima svoje talente, svoje želje i snove, ali je isto tako kao redovnik dao sam sebe zajedničkom propovijedanju Radosne vijesti. Ova zajednička misija može od redovnika zahtijevati da prihvati neke neželjene terete na neko vrijeme, da bude blagajnik, novak ili poglavar studenata, ili poglavar Reda, zbog općeg dobra.
Treba razlikovati redovništvo od monaštva. Svaka redovnička zajednica ima neko specifično poslanje i dar Duha koji čini temelj njihova zajedničkog identiteta. No monaške zajednice se okupljaju, ne oko nekog poslanja, nego oko ideala kontemplativnog i molitvenog života u povučenosti od svijeta. Redovnici služe Crkvi svojim poslanjem, dok monasi molitvom i asketskim životom mole za spasenje duša.
