Cvjetnica i Sveto Trodnevlje – vjeronauk nedjeljom
Današnja kateheza objašnjava tijek liturgijskih slavlja na Cvjetnicu i tijekom Svetog Trodnevlja uoči Uskrsa.
Cvjetnica obilježava svečani Kristov ulazak u Jeruzalem. Istočna kršćanska tradicija naglašava svečani ulazak u Jeruzalem, a zapadna kršćanska tradicija ističe Isusovu Muku i Smrt. Zato je danas izvan crkve svečani blagoslov “palminih” grančica i radosni ulazak u crkvu (u “Jeruzalem”), a onda slijedi misa i čitanje Muke.
Godišnji spomen i slavlje vazmenog otajstva smrti i uskrsnuća Kristova je Uskrs. Isus je umro uoči židovske Pashe koja se slavi 15. Nisana prema hebrejskom kalendaru koji se računa po mijenama Mjeseca i ne poklapa se s gregorijanskim kalendarom koji orijentira po Suncu. Zato Nisan, koji je prvi mjesec hebrejskog kalendara, počinje otprilike sredinom ožujka i traje do sredine travnja. Kako je Isus uskrsnuo u nedjelju, nakon tri dana u grobu, kao i dan nakon židovske Pashe, svake godine treba izračunati kada se slavi Pasha prema gregorijanskom kalendaru. Zato se datum Uskrsa mijenja svake godine, ali se uvijek slavi u nedjelju nakon prvog proljetnog punog mjeseca, pa datum Uskrsa može biti najranije 22. ožujka, a najkasnije 25. travnja.
Korizma završava početkom Svetog trodnevlja koje obilježava Isusovu muku i smrt (na Veliki petak), ukop i tišinu groba (na Veliku subotu) i uskrsnuće (na Uskrsnu nedjelju). Sveto Trodnevlje započinje s Misom Večere Gospodnje na Veliki četvrtak o zalasku Sunca. Po židovskom običaju, svaki dan Svetog Trodnevlja počinje u sumrak i završava u sumrak sljedećeg dana.
Pod Misom Večere Gospodnje, koja je spomen na Posljednju večeru, obavlja se obred pranja nogu koji upućuje na Gospodnju zapovijed ljubavi. Nakon te mise se oltar ogoli od ukrasa, a Sveta Pričest se prenosi iz Svetohraništa kod glavnog oltara na pokrajnji oltar ili kapelicu. Vjernici tada u klanjanju simbolično ostaju s Isusom u molitvi dok se krvlju znojio u Getsemanskom vrtu proživljavajući veliki strah i tjeskobu, jer je znao da ga je Juda izdao i da stražari dolaze ugrabiti ga i razapeti na križ.
Na Veliki petak prijepodne nema svete mise. Obredi Velikog petka bi trebali po mogućnosti započeti u 15h. Svećenik ulazi u tišini i klanja se oltaru te ostaje neko vrijeme u molitvi, a onda uzlazi do oltara i počinje Službu Riječi. Nakon čitanja Muke, moli se Sveopća molitva za Crkvu, papu, biskupe, sve kršćane, za sve one koji vjeruju u Jednoga Boga, za Židove, nevjernike itd. Drugi dio obreda Velikog petka je Klanjanje Sv. Križu. Svećenik iznosi križ i pjeva “Evo drvo križa”, a zatim svaki vjernik pristupa križu kako bi mu se poklonio. Nakon toga slijedi treći dio obreda Velikog petka: pričešćivanje. Oltar se prekrije, a vjernici pričeste. Potom slijedi Popričesna molitva, a oltar se opet ogoli.
Velika subota je dan tišine. Crkva se prisjeća Isusova ukopa i silaska u podzemlje. Ni taj dan nema sv. mise. Nakon zalaska Sunca počinje Vazmeno bdijenje (po hebrejskom običaju, dan završava u sumrak i zalaskom Sunca počinje novi dan). Vazmeno bdijenje traje kroz noć i doživljava vrhunac u zoru kada je Isus uskrsnuo. Liturgijske sastavnice Vazmenog bdijenja su: Služba svjetla, Služba Riječi i Krštenje katekumena i Euharistija.
Služba svjetla započinje izvan crkve. Svećenik pali novi oganj na kojem se upali uskrsna svijeća. Uskrsna svijeća se unosi u crkvu i tri puta kliče “Svjetlo Kristovo”. Vjernici pale svoje svijeće na Uskrsnoj svijeći čime se simbolizira hod vjernika za Kristom koji je rekao: „Ja sam svjetlo svijeta, tko ide za mnom, neće hoditi u tami” (Iv 8,12). Potom se pjeva se vazmeni hvalospjev kojim se slavi novost spasenja po Kristovu uskrsnuću.
Za Službe Riječi na Vazmenom bdijenju se čita najmanje tri starozavjetna čitanja, Pavlova poslanica i Evanđelje. Poslije svakog čitanja slijedi psalam i molitva nadahnuta čitanjem. Nakon starozavjetnih čitanja pjeva se himan “Slava Bogu na visini”, potom se pale svijeće na oltaru, sva crkvena zvona se oglašavaju i orgulje sviraju kako bi se navijestilo i proslavilo Kristovo uskrsnuće.
Popis čitanja za Vazmeno bdijenje:
• Stvaranje (Post 1,1-2,2)
• Abrahamova žrtva (Post 22,1-18)
• Prijelaz preko Crvenog mora (Izl 14,15-15,1)
• Novi Jeruzalem (Iz 54,5-14)
• Bog svima daruje spasenje (Iz 55,1-11)
• Vrelo mudrosti (Bar 3,9-15.32.4,4)
• Novo srce i nov duh (Ez 36,16-17a 18-28)
• Poslanica (Rim 6,3-11)
• Evanđelja:
Godina A – Mt 28,1-10
Godina B – Mk 16,1-8
Godina C – Lk 24,2-12
Posljednji dio Vazmenog bdijenja je Krštenje katekumena (tj. odrasli koje se žele krstiti i postati članovi Crkve). Najprije se blagoslivlja se voda kojom će biti kršteni katekumeni. Potom slijedi krštenje katekumena, koji uz Krst primaju i sakrament Sv. Potvrde. Zatim slijedi zajednička Ispovijest vjere svih vjernika kojim se utvrđuje zajedništvo i pripadnost Kristovoj Crkvi.
Na sv. misi na dan Uskrsa počinje čitanje Djela apostolskih koja se čitaju kroz čitavo vazmeno vrijeme. Nakon drugog čitanja pjeva se ili čita posljednica “Svetoj žrtvi uskrsnici”. Isto tako, treba naglasiti: uskrsni blagoslov jela treba biti na sam dan Uskrsa, na prvoj jutrarnjoj misi, a ne na Veliku subotu. Na Veliku subotu ne bi smije biti nikakva bogoslužja prije Vazmenog bdijenja. Običaj blagoslivljanja jela na Veliku subotu poslijepodne – prije Vazmenog bdijenja, dok još uvijek traje tišina i kontemplacija Kristove smrti – iskrivljuje izvorni smisai uskrsnog blagoslova jela i liturgijskog reda, stoga taj običaj treba napustiti.
