Niz sitnih događaja čine naš život, učinimo sve da budu vrijedni sjećanja!

Uskrsna čestitka 2020.

Dragi članovi naše Misijske zajednice u Hamburgu,

Ova Uskrsna čestitka zatiče vas i uplašene i zbunjene, možda čak i bez nade. No, nemojte misliti da je drukčije kod nas koji vodimo ovu Misijsku zajednicu! Jer pred nama svima je Uskrs, sigurno najneobičniji do sada. Situacija u kojoj jesmo, i teška je i jako zbunjujuća. No, vjernički je i ljudski nositi se s time, u nadi skorog završetka svega ovoga.

Nismo nas četvero u Misiji jedini, kojima je bolno bilo proživljavati Veliki četvrtak – rođendan Euharistije – bez slavlja svete mise, bez nazočnosti vas vjernika; Veliki petak – spomen Muke Kristove – bez čašćenja Križa u obredima; i posebno subotnje Vazmeno bdijenje i Uskrs – ta veličanstvena pobjeda Života – sve to doživjeti s praznim klupama u našoj misijskoj kapelici, koliko god se ona činila malenom i skučenom, sad nam je ona velika poput katedrale.

S druge strane, čini se da je sve ovo što nam se događa i providonosno i puno značenja. Tek ćemo, naime, ove godine istinski osjetiti kako je Krist izdan i napušten. Jer što je „virus“ koji nas progoni, u usporedbi s otrovnim Judinim poljupcem!? I što je „karantena“ u usporedbi s Kristovom osamljenošću u Getsemanskom vrtu i tjeskobnošću u dvoru Pilatovu, kad su ga svi učenici ostavili i pobjegli?!

„Ni rat nam ovo nije napravio! I u ratu smo slavili svetu misu!“ – riječi su koje se mogu čuti s mnogih strana. Točno je, ali ove godine će se naš uobičajeni predvazmeni post pretvoriti u glad za živim Kristom u Pričesti koju nećemo primiti, u Svetoj Ispovijedi koju nećemo moći obaviti, u hrani koju svećenik neće blagosloviti.

„Vi se ne bojte!“ – govori Isus onima koji su Njegovi. Prve Kristove riječi nakon Njegova uskrsnuća nisu bile nikakva ljutnja i kletva na one koji su ga ostavili, nego su to bile riječi koje donose mir: „Ne bojte se! Ja sam!“

Uskrs je tu! Unatoč svemu što nam se prvi put događa, Uskrs ni ove godine neće izostati. Svjedoče tomu mnogi čini međusobne solidarnosti koje svakodnevno činimo. Svjedoči tomu i polagana, ali sigurna promjena naših odnosâ prema sebi, prema svojima u kući i drugima. Napokon shvaćamo da smo svi mi, unatoč razlikama, samo ljudi; da smo slaba bića i djeca istog Nebeskog Oca, povezani međusobnim bratstvom i kao takvi odgovorni smo jedni za druge.

Svjedoči tomu i potres u glavnom gradu Hrvatske. U podrhtavanju tla koje još uvijek traje, prepoznajemo odjeke onog potresa u trenutku Isusova izdisanja, kojim je Zemlja oplakivala smrt svoga Stvoritelja. Dao Bog da iz svega ovoga nešto i naučimo, da izvučemo pouku – kao kršćani i kao ljudi.

Stoga, braćo i sestre, puni nade koja neće iznevjeriti, i mi čestitajmo Uskrs jedni drugima, upravljajući svoje poglede prema onomu što je jedino važno, pjevajući zajedno s Marijom Magdalenom: „Spasenje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje“.

Sretan Uskrs žele vam voditelji naše Misijske zajednice u Hamburgu:

p. Anto, p. Mirko, s. Janja i s. Jasna.